Kad ne znas kako, u ljubavi, prijateljstvu, kad je nejasna situacija  –  ti pridji ljudski,  ako je čovek s druge strane –  оdgovoriće, ako nije –  znaćeš to odmah… i ne gubi vreme jer je naše trajanje ograničeno i ne znamo koliko nam je koraka ostalo. Pridji kao čovek čoveku, iz duše… ne kažem da će odgovoriti kako želiš ali odgovoriće onako kako mora… a autentičan postupak  izaziva autentičan odgovor druge strane koji nije uvek prijatan… kod nekih tudja iskrenost, otvorenost, ranjivost bude najniže porive jer su, jednostavno, takvi a ti si velik i nisi dete i znaš da ima ljudi raznih… kod nekih nežnost provocira grubost, sadizam…  ali neka, dobro je znati odmah s kim imaš posla… dobrota testira ljude… i  ako te tada i povrede –  ti gubiš trenutak, trpiš jedan jak, kratak, akutan bol a taj čovek ostaje sa sobom takav, nesretno satkan da pozitivno reaguje na zlo, na laž, to je izbor njegove duše i na nekom višem nivou u redu je da se odbijete… takvi ne treba da su zajedno,  tako i počinju nesreće. Ako moraš biti nešto što nisi, da bi te onaj drugi voleo, loša vest je da ćes se umoriti kao od svake uloge, bićeš bolestan, bićeš pospan, bićeš nečim uznemiren – nećeš moći da glumiš, bićeš kakav jesi i izgubićeš onog koga nisi ni trebao da imaš.

Idi dušom…  kao što transfuzijom datu nultu krvnu grupu prima svako lice u nevolji. I ma kako da bude – dobro je… ostaće ko treba i otpašće ko treba da otpadne… a onda prihvati takav ishod kao dobar ma kakav ti se činio… prihvati i otpusti.

I budi u miru. Sa čovekom preko puta, sa sobom, sa životom.