Da li treba “loviti“ muškarca? Da li treba preuzeti inicijativu, prva pozvati, pokazati da ti je stalo?

Znam puno takvih parova koji su zajedno nakon što je žena u tom odnosu inicirala prvi kontakt često se i oglušivši o to da je to morala više puta da ponovi jer nije odmah dalo rezultate. Mnogi od tih parova su dugo u vezama, neki i u srećnom braku. I to je sasvim u redu jer će uvek biti aktivnijih žena i pasivnijih muškaraca kao što postoje visoki i niski, plavi i crni ljudi. U redu je ako je to njima u redu i ako vibrira sa njihovom pravom prirodom.

Muškarci će na to pitanje odgovoriti ili sa, „ne, ja više volim ženu kojoj ja treba da pridjem, ne volim kad je lako dostupna a ništa nije tako dostupno kao žena koja te juri“,  ili će, pak, reći “odlično, cenim takav stav i takve devojke“ uzevši ono što im se nudi bez da se za to potrude, bez da rizikuju da budu odbijeni i pritom će biti ponosni zbog takvog sticaja okolnosti gde bez truda dobijaju, možda ne baš ono što žele ali, dobru zabavu i potvrdu svoje atraktivnosti.

Uz  maksimalno uvažavanje individualnih razlika izmedju samih muškaraca i žena, pri čemu unutar oba pola ima aktivnijih i pasivnijih, smelijih i stidljivijih, i činjenice da su razlike dobra stvar a uniformnost zastrašujuća, devojci koja me ovako nešto pita najradije bih rekla – možeš preuzeti inicijativu i krenuti u lov na „svog muškarca“ ako proceniš da je njemu potreban podstrek a tebi akcije ne manjka ali moraš biti spremna da ćeš preuzevši odgovornost za početak veze vrlo verovatno preuzeti odgovornost i za njeno trajanje, i opstanak u lošim periodima, i za kompromise kojima ćeš, kao malterom, popunjavati pukotine kada se pojave, i odgovornost za sve velike odluke u vezi, braku… Od tebe će se očekivati da obezbediš opstanak  porodice bez obzira da li on radi ili ne, da se staraš o najvećem broju obaveza vezanih za decu i domaćinstvo, da podigneš kredit za stan… jer ako si na svoja ženska pleća umela da jednom staviš teret i pokažeš hrabrost i odgovornost zašto bi neko očekivao da to prestaneš da radiš ? I to je sasvim u redu ako si žena koja voli osećanje moći i kontrole u vezi koju tako ostvaruješ i ako je muškarac s tobom onaj koji se rado prepušta ženskom vodjstvu. Problem će nastati ako se ti u nekom trenutku svog ženskog razvoja „uželiš“ odmora, pasivnosti, ženskog principa ili on poželi da višak slobodnog vremena, nastalog time što je najveći broj obaveza na tebi, utroši na učenje veštine lova, sad kad mu nije vreme, ili mu, jednostavno, onaj privlačan tvoj višak akcije na početku zaliči na „komandovanje“ i poželi oslobodjenje.

Tada su moguća „čuda“ za sve oko vas a vama bolno osvešćivanje da neke stvari „idu u kompletu“ i da je, od akcije do kontrole i agresije, kao i od pasivnosti do nezainteresovanosti i povlačenja, tanka linija što nisi znala kad si strepeći ali hrabro okrenula dragi broj i započela sve sa „ sećaš me se, možda…“