“Ne pada sneg da zabeli breg već da svaka zverka pokaže svoj trag“…
U teškim vremenima, u vanrednim okolnostima padaju maske i ono što počiva sakriveno i uspavano u mračnim lagumima duše izlazi na površinu sanjivo, nervozno kao svi naglo probudjeni.
I kao što iz pritisnutog sundjera može da izadje samo ono u šta je uronjen i iz „pritisnutog“ čoveka može da izadje samo ono što je bilo u njemu… nešto kao Arhimedov zakon za početnike.
I šta god radili, o čemu god pričali – uvek o sebi govorimo… samo treba znati slušati i čovek vam sve o sebi kaže ne rekavši o sebi ni reč… samo se ponašajući… radeći stvari na najličniji mogući način kako se najvidljivije u teškim vremenima radi.
Poverujte ljudima kad vam pokažu ko su.
I nemojte zaboraviti šta ste videli.
26. marta 2020. at 8:24 pm
Kratak tekst koji ne ostavlja puno prostora za komentarisanje, ali mudro i pronicljivo napisan. 🙂