„Prijatelj se u nevolji  poznaje”,  kažu,  a meni se čini  da je precenjen značaj koji se daje prijateljima koji su uz nas u nevolji. Zapravo je teže, ili bar isto tako teško,  zadržati prijateljstvo kad nam dobro ide. Dobre stvari imaju neverovatnu osobinu da ih je teško podeliti,  mnoga su se prijateljstva raspala kad je jednom od prijatelja  bilo dobro, bolje nego onom drugom. Sreća  se teško deli, nesreća se deli lakše. Ne mislim  tu na to da će uvek oko nas biti ljudi s kojima ćemo nešto proslaviti, da će nas svi znati i pozdravljati kad smo uspešni. Ne, mislim na ono, jedan na jedan, čovek sa čovekom preko puta koji se istinski raduje našem uspehu. Ako imate dva takva prijatelja-sretni ste.  Uspeh nas udaljava od ljudi suštinski, formalno nas približava. Teško nam je da istinski učestvujemo u tudjoj sreći naročito ako je sami nemamo. I to je jednostavno-ljudski.