Neki od nas provedu život udaljeni od svih vrsta iskušenja. Prožive obične živote, bez mnogo sadržaja, u uskom krugu ljudi, možda udaljeni od grada i šarenila života. A šarenilo nije šareno bez razloga. Ono je šareno da privuče ljude, ponudi im upakovano u svetlucav papir svašta, mnogo toga što prija čulima a šteti duši. U životima, svedenim na mali broj kontakata sa ljudima sličnim sebi, ti ljudi ostanu nekako nevini i čestiti a pitanje je kako bi se snašli u dodiru sa iskušenjem svake vrste, ne bi li podlegli. Ne znam jer su tako neiskusni lak plen za lepo upakovano zlo.
Čestiti su i nevini bez da su upoznali greh.
A postoje ljudi koji su ceo život uronjeni u privlačan, opasan svet prepun iskušenja, u stalnom dodiru sa vukovima u jagnjećoj koži, izloženi svakojakoj ljudskoj prljavštini, laži i igrama gde “da” znači “ne” i obratno, gde se jedno kaže, drugo misli, treće radi, igrama koje su jako ružne u svojoj završnici…ljudi koji izgledaju prilagodjeno u tom svetu, koji se nekako kreću kroz njega… ljudi koji poznaju prljave ljude, znaju kako se zaradjuje prljav novac, koji su sasvim shvatili i upoznali greh i, paradoksalno, ostali potpuno netaknute duše. Izbrušeni ali čisti i čestiti u svojoj zadnjoj misli, dobro naučeni kroz tešku borbu i lomove da prepoznaju djavola i da mu se odupru, da razlikuju pravi put od krivog i da ga uvek nepogrešivo slede iako mogu da biraju. Ljudi koji su uprkos prljavštini, u kojoj su se bar jedan deo života kretali, ostali nekako čisti i neuprljani iznutra.
I ima u toj čistoti jednih I drugih jedna velika razlika…jer lako je ostati nevin u svetu bez iskušenja. Veliki su oni koji su zlo dodirnuli, bili mu izloženi, koji su naučili da ga prepoznaju i odbace svojom voljom bez da su bili božanski zaštićeni od kontakta s njim , koji su odlučili da greh nije njihov put uprkos njegovoj brutalnoj lepoti vidljivoj na prvi pogled, ljudi koji su ostali čisti i zlatnog jezgra posle kontakta sa prljavim aspektima sveta koje su izabrali da odbace.
Čedni posle greha.