Gledam neke kvalitetne, pametne, vredne mlade ljude kako uče, rade na sebi, usavršavaju se u svom znanju, rastu kao ljudi i u struci ali u godinama kada bi trebalo da imaju neki svoj novac –  nemaju ga, izdržavaju ih roditelji koji se skupa s njima nadaju da će ako još malo podignu nivo znanja imati veće šanse za posao a onda i za to da se ožene, udaju, radjaju decu. A zapravo,  samo preusmeravaju teško stečen  novac u neke već  pune džepove koji onda bivaju još puniji dok ovi mladi ljudi imaju manje i još se više udaljavaju  od prelaska na viši nivo u igrici života, onaj gde se živi sa partnerom, podiže dete, ispunjava  biološka funkcija.

S druge strane se neki drugi mladi ljudi, manje željni znanja, manje vredni ali iz porodica sa većom moći, više novca, u tim istim godinama pa i ranije, već zapošljavaju potom formiraju porodice i stvaraju potomstvo. Teorija evolucije i zakoni opstanka na delu, medju ljudima.

…i sve me nekako nesrećno podseća na pse sa pedigreom i mešance. Ko se rodio kao retriver živeće u kući sa dvorištem i trčati za lopticom, a ovaj rodjen kao mešanac, ma kako lep i pametan bio, biva primoran da biva sve snalažljiviji, nužno pametniji i brži od drugih, bori se za svaki novi dan.

…kao da se i kod ljudi, kao i kod pasa, u nekim teškim vremenima, sve na kraju  svodi na to iz kojeg su legla.