Ništa nam ne može dati snagu ravnu onoj koju nam daje očaj posle sloma, kad prodje. Jedno vreme nakon što prodjemo kroz pakao, i još malo iza toga, ništa ne dostiže taj prag i mi smo, praktično, neranjivi. Čuva nas stara povreda. Imunitet traje neko vreme nakon čega je povreda opet moguća. I to je u redu.
27. februara 2017. at 4:32 pm
Istina…