„Kakva ti je to frizura, pre ti je bilo bolje…
Videla sam te s momkom, zaslužuješ lepšeg..
Dobra ti je bluza, pokriva ti stomak…
Dete ti je prvo, čujem nije bila neka konkurencija ove godine…
Pametna je, šta će, jadna, ružna…
Neće samo škola, bolje bi joj bilo da se uda za promenu…
Nije za tebe dekolte ako razumeš šta hoću da kažem…
Objavila knjigu, a gde joj se smuca muž…i ja bih to mogla ali me ne zanima…

Da držim knjigu ceo dan i ja bih bila najbolji student…“


Hejteri! Neumorni borci za kvalitet tudjeg rada. Kritičari i savršeni ljudi koji čuvaju ovaj svet od neznalica svake vrste. Posvećeni pregaoci koje je teško zadovoljiti. Svetlost tako jaka da od nje bole oči.
Hejteri roditelji, hejteri partneri, kolege, prijatelji… oni zbog kojih sedimo na pola stolice, oni zbog čijih komentara uvenemo… nikad zadovoljni, nemi kad nešto uradimo dobro „sta ima da te hvalim, uobrazićeš se“, glasni kad misle da ne valja, a misle uvek… profesionalni tražioci dlake u jajetu, toksični ljudi.
Hejteri su ljudi kojima ništa što uradite nije dovoljno dobro i ako baš čvrsto rešite da upropastite sebi život probajte da budete dobri hejteru… hejter vam može biti najbliži rod i to je velika nesreća… od hejtera se treba udaljiti i komunikaciju svesti na najmanju moguću meru kao znak upozorenja hejteru… a onda je i prekinuti čim se steknu uslovi… jer njima i sunce nema dovoljno žutu boju… i prošle godine je sunce bilo „nekako sunčanije“… i zime su, isto tako, bile “zimskije” pre… sada je gore nego prošli put a prošli put nije valjalo zbog ko zna čega, al nije… ne mogu da objasne ali lice im je kiselo, i uglovi usana su im nadole, i vi ste mali miš, slabi i nekompetentni da zadovoljite božanstvo: oca, majku, supružnika, nazovi prijatelja… ali nastavite da pokušavate poručuju vam oni obećavajući „pohvaliću te kad uradiš dobro, zašto da ne“… koketno kao žena koja vas neće u postelji ali vas hoće kao ram za svoju sliku… jer se hrani vašim pokušajima da je odobrovoljite, da vas primeti, da vam se nasmeši, malo bar, samo malo da otopli, možda malo danas, ako nastavite da pokušavate i budete bolji od najboljeg sna o sebi, ceo dan, svaki dan… možda… od vas zavisi…

A ne zavisi nikad… jer hejteri uvek mogu bolje od vas samo što to nikada niko neće videti… i nije baš jasno šta bi mogli bolje ali mogli bi sigurno… ništa ne daju ali vide manjak u svemu što vi ponudite… i vide koji deo priče niste naglasili a da jeste videli bi ovaj drugi koji niste… mrzovoljna deca koja bi pomfrit dok im ga ne date a onda bi palačinke… jednog dana kad budu imali vremena (nikad) pokazaće vam kako treba ali do tada neće im valjati ništa vaše… tako su baždareni… na negativne brojeve… mala, u sitne vrećice upakovana zla, sitna, svakodnevna… dementori iz Hari Potera koji gase svaku sreću u onom koga sretnu, isprazne čoveka… sposobni samo da onesposobe sposobne… ništa lično… tek tako… „serijski niz brojeva, nastavite seriju“… ne treba se sa njima raspravljati, objašnjavati, braniti svoj rad… “svinje će vas spustiti u blato a onda vas dobiti na domaćem terenu“.
Hejteri su oni ljudi koji će otkinuti cvet a onda ga baciti u travu bez da su ga i pomirisali… samo jer im je njegova jarka boja narušila sivilo perspektive.