Slušam muškarce i slušam žene… i kako se sve vrti oko ljubavi, igara moći i dominacije, sreće i duboke tuge… večne borbe polova koja ne mora biti borba… u smislu povredjenih… ali je to tako teško i često izgleda nemoguće… a stvar je jednostavna… kao točak… a, opet, zapinje…
… jer žena prede kao mače kad je čuvaju, brinu o njoj, kad kažu “pusti to – ja ću”, kad kažu “odmori, prepusti to meni”, kad stave na svoja ledja deo njenog tereta… jer žena voli kad je muskarac ogrne u hladnoj noći i nema muževnijeg od muškarca koji se zbog žene smrzava u košulji nakon što je nju utoplio jer mu je dragocena… i nema tog muškarca, makar izgledao kao Deni Devito, koji nece biti najveći muškarac na svetu, kad odgovori na žensku energiju koja u svakoj zeni postoji, ponajviše u onoj koja tako najmanje izgleda, iz svoje muške energije… kad pametnicu, mušičavu “pregazi kao plitak potok” muškim gestom… kad je tretira kao boginju… to je muška dominacija bez podignutog glasa kojom će svaku ženu istinski imati na obostrano zadovoljstvo i biće njegova ako je tretirana kao kraljica… jer žena pamti taj osećaj i vraća se po još…  i kako je prelepa ta igra polova, kao ples pauna pred ženkom, kad pleše samo za nju ne bi li je osvojio…

… jer žena je dobra kad je voljena, jer žena je dobro kad je voljena i svojom vatrom greje sve oko sebe, i sve se ori od njenog smeha i svetli od sjaja u njenim očima… poznaje se takva žena… jer žena se ljubavlju pripitomljava… kao vučica… nikad brutalnom demonstracijom moći, nikada silom… i samo je takva, ljubavlju pripitomljena, srećna i sposobna da usreći one oko sebe… sve drugo je varka i ima rok trajanja, sve drugo je nesreća… i nema srećnog doma bez srećne žene u njemu
… jer žena je srećna samo kad je voljena… i tad je mirna… kao vodena površina ispod koje vri život.