Nismo mi nedovoljno lepi, pametni, dragoceni… često smo, zapravo, “prekvalifikovani” za neki odnos, ljubav, prijateljstvo u kojem se malo traži… tek osnovne veštine i banalnost… malo zajednički provedenog vremena i veliko ništa pored toga… ponekad bi mi da nešto usložnimo, unesemo u neki odnos dubinu, a druga bi strana samo “light” varijantu svega… nešto kad se misli i tela samo tangencijalno dodirnu, gimnastiku telesnu i mentalnu, plitka osećanja i prazne razgovore koji ne obavezuju i ne povezuju… često bi ljudi drugog čoveka uzeli kao brzu hranu na kiosku, samo da utole glad… prazne kalorije koje napune stomak do sledećeg obroka…mnogi bi samo odnos lak i mlak, bez velike priče i ičeg velikog, u stvari… za nekog ko bi laku zabavu umesto ljubavi, ko bi trač partiju umesto prijateljstva, ko bi samo malo trošio vreme svoje i naše na ovoj planeti – mi nismo nedovoljno, mi smo previše… previše lepi za malo lepote koja nekome treba, previše zreli za nečiju nezrelost, previše svesni, previše zahtevni za one koji malo traže i još manje daju.
Treba se skloniti od takvih, ako nisu vaša liga, pre nego bace kamen na vas da vas oteraju… prekvalifikovane za ono što njima treba i što zaslužuju.