Dobar odnos devojčice sa majkom štiti je od mnoge nesreće kojoj kao žena može biti izložena… ako majke iz bilo kod razloga nema, ako je odsutna zbog smrti, bolesti, razvoda, devojčica ostaje uskraćena za žensko predanje… za onu divnu, dragocenu, čarobnu nit koju dobra majka predaje kćeri odgajajući je… za to da je nauči koliki je blagoslov a ne kletva biti žena, koliko je žena moćno biće koje samo i jedino iz rane postaje zlo… niko sem majke, ili možda neke mudre tetke ili bake, ne može da nauči devojčicu šta znači biti žena, koliko je vredna i kako da se čuva od svih opasnosti kojih je svet za devojčicu pun… potrebna je ženska mudrost koju ni najmudriji tata nema jer je to vrsta pameti koja kao krv kola samo u ženskom krvotoku… takve je sorte… atavistička jedna pamet vekovima stara… ako majke nema da je nauči privilegiji njenog roda, makar je kasnije svi što se ženske moći boje učili da povije glavu i sluša, ako majke nema ili je takva da neće ili nema šta da kaže devojčici jer njoj njena majka nije dala, ako je loša za nju pa devojčica neće ništa od nje pa ni pametan savet koji bi dobila, ona će porasti sa ranom majke, a to je rana žene koja će krvariti na ovaj ili onaj način, manje ili više, do kraja njenog života… ili bar dok ne nauči da sebi da dozvolu da bude žena i da istinski prigrli svoje žensko biće… i neće to, nažalost, nikad biti isto tako kao da je to dobila onda kad je i od kog je trebalo, ali umanjiće štetu i umiriće bes koji je drugo lice bola.