Kontakt
Možete me kontaktirati preko:
email: tanjinblogemail@gmail.com ili FB:TanjinBlog
Možete me kontaktirati preko:
email: tanjinblogemail@gmail.com ili FB:TanjinBlog
Hvala! Žao nam je. Došlo je do problema i vaša poruka nije poslata.Poruka poslata!
Piše Dr sc med Tatjana Milenković, spec.kliničke psihologije i sudski veštak 3 days ago
ne razumem ljude koje izaberu mrgude
tanjinblog.com 1 week ago tanjinblog.com 1 week ago
o jednoj pogrešnoj kutiji za nakit
tanjinblog.com 2 weeks ago
Zašto je stradala dobra devojka
tanjinblog.com 3 weeks ago
ko je bezgrešan neka prvi baci kamen
tanjinblog.com 4 weeks ago
ne ulazi dok još možeš da biraš
tanjinblog.com 1 month ago tanjinblog.com 2 months ago 2 months ago
možda je samo kombinacija pogrešna
tanjinblog.com 2 months ago tanjinblog.com
TanjinBlog
... See MoreSee Less
Ovo nije tekst o tome kako bi trebalo da bude… ovo je tekst o tome kako stvari stvarno funkcionišu iako bi mi želeli da je drugačije.
... See MoreSee Less
... See MoreSee Less
Ne možete u čoveku proizvesti nešto što on nema… uvek i samo ono što ima a što se javlja na sve što mu zaliči na provokaciju… i ma kakvi da ste vi, ma šta radili, ma kako izgledali, ma šta govorili… bili vi dobri, pitomi, najbolji, neko ćete zlo i takvi moći da probudite… uspavano, sakriveno kao zmija ispod kamena… nevidljivo dok neko sasvim slučajno ne podigne kamen… neko ko je mogao da bude dobar, drag, veseo, prijatan… ali, podigao je kamen i probudio zmiju… i samo u tome je sva njegova krivica i razlog za tragičan kraj.
... See MoreSee Less
Lečili smo je od paranoidno-depresivnog sindroma prvo joj skidajući lekovima strah da je on prati da bi, kad je to nestalo, došli do bolnog jezgra gde je ostavljena i gde ga nije briga za nju, on oduvek živi tako… dolazila je kod mene da pričamo, shvatala je polako da je on ne prati, da ga nema, da je definitivno otišao, da je ne voli… bol je bila velika ali racionalna i lekovita, bol je bila istinita a ono pre bola je bilo ludilo, moralo je da boli da bi se izlečila, trebalo je da shvati i prihvati šta joj se desilo, sa njim i u njoj.
I ma kako da smo lepo pričale, tokom njenog boravka u bolnici, i ma kako da je otvorena i bliska sa mnom bila kasnije tokom lečenja, na ulici, a videle smo se dvaput, nije mi se javljala… okretala je glavu na drugu stranu… i ne zameram joj… ne volimo žive svedoke naših najvećih padova, žive dokaze toga koliko nam je bilo loše koji će toga da se sećaju nakon što mi sve snage uložimo u to da zaboravimo… prvo nesreću, pa nas u njoj, pa tudje oči kojima je nas bilo žao, pa našu sliku u tim očima koje se stidimo i, na kraju, sopstveni strah da ono što je jednom moglo da se desi možda može opet i da ne znamo kako bismo to drugi put preživeli.
... See MoreSee Less
I zato je sasvim besmisleno savetovati zaljubljene… „ja to ne bih trpeo, ja ne bih ni dan više bio s njim“… tako je, ne bi, jer neko van te priče ne poznaje dane koji su ružnim danima prethodili ili su izmedju njih bili umetnuti… ne zna ništa o mirisima, ništa o čežnji, o drhtavim trenucima koji spajaju ljubavnike, ništa od onog što nije razum a što čini srž ljubavi i zato mu je lako da bude pametan, da ljubav meri pameću a – kad je to moglo… i svako će biti pametan dok se ne zaljubi, i znaće sve kako treba do tada a onda će i on zaboraviti jer to tako biva… i biće zaljubljen kao i svi pre njega, i isto tako nemoćan da bude samo racionalan, da odvoji, da ne “trpi”… i prelaziće preko tamnih mesta na koja ga razum upozorava…
Jer zaljubljeni prave greške, prave kompromise, imaju loše dane ali žive, mrdaju, pomeraju se i dišu, a racionalni sve znaju, čuvaju se ali ne žive… vide samo opasna mesta uplašeni da ne pogreše.
… odlično zaštićeni od nesreće, ali i svake sreće.
... See MoreSee Less
… a to što je naše ne možemo ostaviti kao ni ono nas, i ako možemo – nikada nije bilo naše i mi njegovi… i samo smo se igrali i zaigrali neke iluzuje, možda i decu dobivši pritom… bez da smo poznavali onog kog smo voleli, bez da smo voleli onog kog smo ljubili.
tanjinblog.com/za-noc-ili-ceo-zivot-2/
... See MoreSee Less
Ponekad je sa nama sve u redu, i s onim preko puta nas je sve u redu, al mi kao par nismo u redu… zaglavljeni u pogrešnom izboru kao ona mala deca što se muče da figuru trouglastog oblika stave u okrugli kalup… i lupaju, i pritiskaju, i ljute se i ne ide nikako, a trougao i okrugla rupa na ploči ostaju neumoljivi jer nikad neće trougao u krug… i onda se mučimo da prekrojimo sebe ili drugog, odsečemo vrhove, smanjimo krajeve, nategnemo, pritisnemo, uguramo… bez da prepoznamo da niko nije loš samo je kombinacija loša jer okrugao kalup traži krug i da bi svako iz te priče možda bio dobar nekom drugom, manje uglastom il manje okruglom.
… a kad jednom udješ u pogrešan voz sve su stanice pogrešne i sve si udaljeniji od pravog odredišta… od svog čoveka, od svoje žene, od mesta gde ti je udobno bez mnogo truda, gde sve lepo dodje na svoje… gde stvari legnu bez da se mučimo, prirodno, meko, tek tako… samo legnu… kao kocka u kvadratni oblik na ploči.
... See MoreSee Less
ako stvarno imate oči da vidite čisto dobro u pogledu psa… savršenstvo u ukusu jagode i mirisu ruže… lepotu u zvuku trube koji čini da osećate da lebdite…
ako stvarno imate oči da prepoznate dubinu neba i veličanstvenost oluje… lepotu dramatičnih tonova tanga… blagoslov u ispijanju kafe u tišini sa bliskim čovekom…
ako stvarno imate oči da prepoznate savršenstvo u svetu iza sve nesavršenosti na prvi pogled… da vidite večnost u trenutku… ako imate moć da razumete da je sve kako treba, da će sve doći i proći a nebo ostati
ali, ako stvarno imate oči da vidite lepotu u svetu oko sebe i kad izgleda da nema mnogo razloga za to…
ako stvarno imate oči – niko vam ne može nauditi trajno, ni pogrešni ljudi, ni susreti, ni loši dani, ni godine jer videćete lepotu veću od svake nesreće i mudrost iznad svakog bezumlja, prepoznaćete čudo u običnim stvarima i bićete zahvalni što imate takve oči jer će vas one čuvati od dubokog očaja koji često obuzima one koji nemaju tu sreću.
... See MoreSee Less
© 2023 Tanjin Blog