„Učitelj se pojavljuje kad je učenik spreman“… tačno, ali lekcije mogu biti različite… i nisu to uvek neke duhovne lekcije, ezoterija nekakva, spiritualni razvoj jer ni mi nismo, nužno, u stanju učenika na putu duhovnosti… različita je naša prijemčivost… ono za šta smo, konkretno, spremni u tom trenutku. Nekada su lekcije vrlo bazične i ovozemaljske, kao ona da pred naglo zahladjenje dune jak vetar. Svi imamo iskustva. Naša sposobnost da učimo iz njih je ono što je ključno, sposobnost da učimo i naučimo je ono što iskustvu daje kvalitet i čini ga dragocenim. Možemo biti stari a ne znati, „ostareti – pamet ne dobiti“, a možemo biti mladi a mudri. Godine bi trebalo da prati zrelost ali nije uvek tako. Nešto što naučimo a ne samo doživimo nas izvodi iz stanja učenika za to… i onda prestaje potreba za učiteljem toga. Inače, izgledamo kao pred tablom kad nas nastavnik pita ” zašto to ne znaš”, a mi kažemo ” pa, čitao sam, verujte da sam čitao“… “ali nisi naučio”, kaže nastavnik… kaže život.
Svako od nas je svakog trenutka izložen sličnim okolnostima: dobrim i manje dobrim ljudima, dogadjajima, rizičnim situacijama. U neke biramo da udjemo dublje, neke bi da zaobidjemo. Ono u šta biramo da udjemo dublje je lekcija za koju smo u tom trenutku spremni, za koju smo prijemčivi, u stanju učenika… i dobićemo učitelja za tu lekciju… on će se izdvojiti iz mase i ući u naše polje… možda ponovimo razred, možda dobijemo stoti put lekciju koju nismo naučili i zato smo još uvek učenici za tu vrstu lekcije. Zašto nam se neke situacije ponavljaju, i neki tip ljudi, i neka vrsta odnosa, ljubavnih, prijateljskih? Svi susrećemo iste vrste ljudi, ali se neki za neke prirodno lepe a drugi odbijaju kao bilijarske kugle. Neki to zovu programima. Nekom je zmija opasna, nekom fascinantna… neko je njome užasnut, drugome je ona egzotična… ali i jednog i drugog može da ujede… lakše – onog koji joj je bliže. Neko prepozna nečiju zavisnost, problem sa kockom, alkoholom i udalji se. Neko poželi da popravi takvog čoveka… ili samo misli da je on njegova liga… i, eto mu novog učitelja za lekciju koju nije naučio, a trebalo je – da se ljudi ne popravljaju, da ljudi nisu naši projekti nego gotove celine i ako nam je do popravljanja – eto nam ogledala, eto nam projekta pa – u zdravlje! Svi sreću zauzete ljude… neki odmah znaju da tu „nema sreće“, neki bi da je potraže a ona je u tim situacijama na nivou statističke greške… i eto im učitelja… da ih nauči da se ne mora da udje u svaku uličicu koja odvraća sa glavnog puta… da ako si izašao po hleb i mleko ne treba da vratiš sa kremom za ruke… i ostaneš gladan.
Učitelj najčešće nije reiki majstor, ili life coach, ili motivacioni govornik mada može biti. Učitelj je tip ljudi, situacija, okolnosti koje nam se ponavljaju, koje u nama izazivaju snažan emocionalni odgovor i predvidljivo ponašanje.
Nije loše ove časove izolacije pretvoriti u iskren dijalog za sobom… kao onaj “time out” u košarci kad se igra zaustavi da bi se dobila uputstva o neophodnim korekcijama kako bi se stvari popravile.
Jer – vreme je dragoceno… ali i pauze su potrebne… da se spusti lopta, umiri misao i igra pametnije. Bolje igrati pametnije nego samo igrati.

.