Radjamo se različiti… sa odredjenom količinom energije koja nam je biološki data…imamo male, sasvim obične želje i potrebe, tek samo da u miru proživimo svoj vek ili, pak, želimo mnogo, imamo mnogo volje i energije, želimo celi svet… imamo različite potencijale za ljubav generalno… neki su ljudi hladniji u svemu, sporiji… neki su brzi, vreli, nestrpljivi… neko bi malu ljubav, običnu, neko večnu… neko bi da se nikad nigde ne pomeri, neko pita „pošto je svet“… i to je sve u redu, razlike su nužne i poželjne… „svet bi da nema opsesivnih bio nesredjeno mesto“, što reče jedan moj profesor.
U prirodi se te razlike s kojima se jedinka rodi vide još bolje, neke su pčele radilice, neke matice, neke su borci. Ako živite kao matica i matica ste – vi ste jedna ispunjena matica koja živi svoju svrhu, ali, ako ste matica a živite kao radilica bićete nesretna i neostvarena matica koja negde u svom matičjem srcu oseća da nešto nije kako treba sa njenim životom… ako ste sretni da svakog jutra udjete u autobus koji će vas odvesti na posao i radite to svakog jutra – vi ste sretan čovek, postoje samo jutra kada vam treba kišobran ili ne, ili ona kada kasnite ili stižete na vreme… ali, ako biste da se popnete na Ande i duša vam sanja planinske vrhove a ulazite u autobus svakog jutra, ceo svoj vek – vi ste u problemu i nema autobusa za vas koji će vas odvesti gde treba… vi nemate mira.
Ako odlučimo da budemo nešto što nismo i ako živimo na način za koji nismo rodjeni, ne volimo snažno a rodjeni smo sa velikom energetskom loptom ljubavi, ako ne putujemo i ne učimo, a putnici smo i učenici, ako se ogrešimo o svoje potencijale i kapacitete i ne živimo svoju prirodu – nismo srećni i nećemo biti dok to ne promenimo. Zato tako živimo i umiremo prazni nikad ne dobacivši do svog limita, voleći na pola, živeći na pola.


Ako si za Ande rodjen – kreni na put. I nisu Andi samo planina već svaki vrh na koji bi da se popneš i put na koji bi da kreneš. Putuj spolja il putuj unutra al putuj ako ti treba. A ako si miran čovek i želiš samo stolicu, knjigu ili alat za baštu – ti miruj i skuvaj sebi nešto toplo da okrepiš dušu. Valjaće i putniku kad se vrati. Uvek je bilo putnika i onih što ih čekaju.

Valja putnike spreman sačekati.