Opasno je kad se čovek osami i kad u samoći počne da neguje svoje strahove i pogrešna uverenja koja tada narastu do mere koja je pogubna za njegovo duševno zdravlje i spokoj… jer sve ozbiljne iracionalnosti i počinju kao samoća bilo da su joj posledica ili uzrok… treba deliti i proveriti svoja uverenja i strahove sa ljudima pre nego ona narastu kao tumor, kao strano tkivo sa sopstvenom voljom koja krene da upravlja našom… uvek je samica bila najteža kazna… u samici ljudi čuju neobične stvari, misle neobične stvari…  sam čovek je bespomoćan i podložan svakom oblikovanju… pre nego se svesno osudimo na samoću treba da pronadjemo sebi slične ljude, blagonaklone i mudre, s kojima ćemo u razgovoru podeliti svoje misli i dozvoliti da one koje nemaju osnovu u realnosti korekcijom našeg slušaoca budu proverene i možda promenjene… najteže duševne bolesti često nastaju oko jedne misli, oko jedne ideje koja se otela kontroli i zavladala umom… ideje da smo Bog , ideje da nas prate i prisluškuju , ideje da nas truju, ideje da čemo spasiti svet ili da nas žena vara sa ljudima koji ulaze kroz dimnjak… ili one blaže: ideje da nikada više nećemo voleti, da su svi muškarci/žene isti, da smo najlepši na svetu, ili najružniji… uverenja koja bismo možda otklonili da smo dali šansu nečijem  svetlu da ih osvetli iz drugog ugla, da smo pustili svež vazduh u tamne odaje uma, da smo čuli drugo mišljenje, da nismo bili sami zaneseni otrovnom biljkom koju gajimo, samo u nju gledamo… dok prolaze dani, smenjuju se doba, a mi brojimo novo lišće na njenom stablu jer je ona sav naš život… tragično… i opasno.
I najvažnije, ma koliko nam prijali ljudi koji se sa nama u svemu slažu, kojima smo najbolji, najlepši, najpametniji, ljudi koji nam laskaju i povladjuju – jedini koji nam u situcaiji kad smo na dnu ili samo mislimo pogrešno do mere kojom ćemo sebi proizvesti tragediju, ono što nam je zaista potrebno su ljudi jednaki ili, još bolje, pametniji, bolji, mudriji od nas.
Takve treba čuvati ma koliko nam ne prijalo to što nam kažu. Njihov broj u našem životu je upravo ona mera naših mogućnosti da preživimo loše periode i nastavimo svoj rast.