Tanjin Blog

Tatjana Milenković

Sve sretne priče počinju u detinjstvu, sve teške priče počinju u detinjstvu… izmedju je život kakav živimo naviknuti na stare poznate obrasce, makar i loše po nas… otac koji pije – partner koji pije, otac koji tuče – partner koji tuče, majka preljubnica – žena preljubnica, otac ostavio majku – […]

Slušam muškarce i slušam žene… i kako se sve vrti oko ljubavi, igara moći i dominacije, sreće i duboke tuge… večne borbe polova koja ne mora biti borba… u smislu povredjenih… ali je to tako teško i često izgleda nemoguće… a stvar je jednostavna… kao točak… a, opet, zapinje… … […]

Šta god mi o sebi mislili – ljudi će u to poverovati… i kupiće nas po ceni koju odredimo sami… platiće nas, ne onoliko koliko vredimo nego, onoliko koliko smo odredili da vredimo… i zato treba hrabro tražiti mnogo… i biti spreman da će mnogi proći pored nas i zaključiti […]

Oprostiti je teško iz razloga što je bol koji nam je nanet još živ i što je srastao sa mogućnošću oproštaja… ne možemo oprostiti jer ne možemo razdvojiti to dvoje, ne možemo zaboraviti bol… jer boli još uvek i samo sećanje na povredu… i dok god boli teško je oprostiti… […]

Dugo sam u ovom poslu i sasvim sam sigurna u jednu stvar – preko puta nas je uvek smrtan čovek kao što smo i mi sami… sa svojim slabostima, strahovima, promašajima, ulicama u kojima je zalutao, ljudima koji su ga povredili… samo što vi znate svoj put a njegov ne… […]

Strašno je bolno i strašno oslobadjajuće, kako odlučite da vidite, da mnogo toga zavisi od nas… ima i parče sreće ali to je kao novčic u kolaču – možda ga dobijete a možda ne… niko neće doći da nas spasi i niko nas neće osloboditi… ako čekamo čudo… čuda se […]

„I u najgorem čoveku ima nešto dobro što se može voleti…“ … ima, verovatno, ali možda ne treba insistirati na tome… umori se čovek od takvih putovanja pa posle njih teško ponovo kreće na put… i možda je pametnije ne tražiti zlatno zrno u blatnjavom parčetu zemlje sem ako vam […]

Volim Grčku… zemlju, klimu, more, hranu, ljude… Atina ima prelepe muzeje, ušuškane taverne, apoteke i prodavnice suvenira na svakom koraku i… bukvalno, najveći broj stanova u suterenima zgrada od svih zemalja koje sam posetila… svuda, ispod nivoa ulice, vidim tragove ljudskog života u prostoru sa upitnom količinom svetlosti, pod zemljom,,, […]

Sve su nas pogrešno učili… i koliko god da je u detinjstvu bilo neophodno prilagoditi se, jer to je osnova socijalizacije, odraslo doba bi trebalo da nam da dozvolu da budemo svoji, drugačiji, autentični, neponovljivi… jer jesmo… sa svim svojim nesavršenostima, jer i to smo – nesavršeni. Poznajem puno teških, […]

Velika promena u našem umu, a potom i u našoj realnosti, nastaje kad počnemo da, umesto da mislimo „šta će oni misliti o meni, kako da im izgledam dobro, šta da učinim da im se dopadnem“, budemo ono što jesmo i razmislimo da li će se drugi svidjati nama, da […]

« Prethodni Sledeći »

© 2026 Tanjin Blog