Seksualnost… od parenja do vodjenja ljubavi… od porno filmova, seksualnih pomagala, silikonskih grudi do Romea i Julije… od perverzija, lutki na naduvavanje, svingerskih kombinacija, od mračnih soba sa brokatnim zavesama gde caruje razvrat, od bordela do onog “uzimam za ceo život“… od klozetske umetnosti sa naslikanim genitalijama do onog kad tonemo u druge oči kao u sopstvenu smrtnost… od seksa za jednu noć do seksa za ceo život… od „kombinacije“ do  čaše vode kad trajemo svoje zadnje dane.

… negde mi se čini da se najveći deo onoga što ljubavlju zovemo odvija u nekoj srednjoj zoni izmedju ovih krajnosti, da volimo, ženimo se i udajemo prevazišavši onaj prvi, brutalni, nagonski deo ali često ne dospevši nikad do onih zadnjih očiju koje su baš naše… da se umorimo tražeći ili nikad i ne pomislivši na pravu kobinaciju tela i duše koja je baš po našoj meri… jer, pošteno,  nije nam to svima  ni potrebno… dok  živimo „kao da“ prijateljstva, igramo se roditeljstva, površni gradimo površne  odnose pa smo i u ljubavi, najčešće, negde izmedju čiste seksualnosti i prave, istinske, duboke ljubavi… zato se rastajemo… jer je nečeg zafalilo, telesnog zanosa ili duševne bliskosti…  i idemo dalje tražeći neku svoju savršeniju drugu polovinu…  i sami nesavršeni, nesposobni za to što mislimo da želimo, nesposbni za istinsku ljubav kao i istinsko prijateljstvo, kao ni za pravo roditeljstvo, nepoznati sebi samima, neautentični i neiskreni pred svojim likom u ogledalu.

Jer to što je naše ne možemo ostaviti kao ni ono nas, i ako možemo –  nikada nije bilo naše i mi njegovi… i samo smo se igrali i zaigrali neke iluzuje, možda i decu dobivši pritom… bez da  smo poznavali onog kog smo voleli, bez da smo voleli onog kog smo ljubili.