Tatjana Milenković

Na sahranama, posmrtno slovo najčešće drži neko ne mnogo blizak preminulom… oni najbliži su zaglušeni suzama i snagom osećanja… nesposobni da govore suvisle, smislene, odabrane reči… guši ih sva kompleksnost emocija kojih ima različitih vrsta i nisu sve za javnost… tako sirove, nesistematizovane, nepreradjene, bez fotošopa, pokrenute bujicom koja, kao […]

Mnogo puta izrečeno „izvini“,  jednog trenutka nema ko da čuje, istinski čuje, jer nikad nije ni bilo istinski rečeno… jer oni koji nas vole ne čine prečesto ono zbog čega bi se izvinjavali. … nakon što budu mnogo puta povredjeni u nekom odnosu ili odnosima, generalno, neki ljudi kao da […]

Zahtevni prema spolja ali i prema sebi… oni što nisu imali ledja… što su se sami borili i izborili… i podivljali na tom putu… oni što znaju da moraju sami jer ih je iskustvo tome naučilo… direktni su – jer moraju – nemaju menadžera za odnose sa javnošću koji ugovara […]

Sve je u našim životima trenutak, a život ceo smrću definisana i omedjena serija trenutaka, dobrih i loših… kao fotografije s letovanja, slike s mature, venčanja, rodjenja deteta, slike s onima kojih više nema… … sve je samo trenutak i to je dobra i loša vest jer prodje sve, trenuci […]

I ovog leta ulice su zamirisale na lipu… razlio se po vazduhu opojan, sladunjav miris plemenitog drveta… miris nostalgije i novih mogućnosti, svega što se sluti i čemu se nada… lepote koja bi se mogla desiti, koliko sutra… blagosloven je onaj kome je dato da ga oseti i prepozna njegovu […]

Strastveni ljudi, jake emocionalnosti, oni koji intenzivno doživljavaju život i dogadjaje, čak i one banalne… lako se ljute, lako zaplaču, mnogo vole, osećaju duboko… oni koji kao plamen obasjavaju okolinu, živi, sasvim prisutni, do koske, snažni u reakciji, veseli u smehu, neutešni u tuzi, vreli u ljubavi… ne mogu da […]

„Kako da podignem sebi serotonin?“, pita me jedan moj poznanik, nadajući se da ću ga kao “neko iz struke“ naučiti da bude srećan… slučajno znam da se serotonin, ” hormon sreće”, sintetiše uz pomoć triptofana kojeg ima u bananama i kikirikiju, ali ne mislim da on očekuje da mu to […]

Gledam vranu s terase kako pokušava da polomi orah bacajući ga na beton, ponovo i ponovo… i ne odustaje… svaki put ga uzima u kljun, poleće s njim, obrušava se prema tlu i baca očekujući da se orah  razbije… i ne misli o tome da odustane, i koliko je puta […]

Partneri s kojima trajemo nude nam: mir, mekoću, izvesnost, sigurnost, rutinu, lakoću, opuštenost, miran san i miran dan, duga prepodneva u flanelskim pižamama, obavezne telefonske razgovore više puta dnevno koje ništa ne može da spreči, laku priču i lako ćutanje u miru, udobnost koju daje meko i poznato okruženje… kao […]

Često je naš unutrašnji monolog – naš najveći neprijatelj… onaj koji je sav od sumnje, neverice, osporavanja… strog, uznemiravajući, kritički raspoložen prema našem krhkom samopoštovanju, veri, nadama, planovima… onaj što kaže “nije moguće, šta ako, nećeš uspeti”… perfektno sakriven u lagumima naše duše, prerušen u nas tako dobro da ga […]

Older posts Newer posts

© 2026 Tanjin Blog