Tatjana Milenković

Gledam neke kvalitetne, pametne, vredne mlade ljude kako uče, rade na sebi, usavršavaju se u svom znanju, rastu kao ljudi i u struci ali u godinama kada bi trebalo da imaju neki svoj novac –  nemaju ga, izdržavaju ih roditelji koji se skupa s njima nadaju da će ako još […]

Zašto je oprostiti teško? Zato što oproštaj nije voljni čin i nije čin trenutne akcije. Oproštaj nije revolucija nego evolucija. Traži vreme i transformaciju čoveka. Treba sazreti da nešto oprostimo jer oproštaj je pustiti nešto, otpustiti, meko, bez napora, bez otpora i traži vreme i sazrevanje.  Nijedna  emocija, ni ljubav […]

“Pametan  čovek se izvuce“. Tacno, pri čemu se pod pameću ne podrazumeva obrazovanje i broj pročitanih knjiga, već pamet u smislu elementarnog, bazičnog duševnog zdravlja, onog  osnovnog  zrna svesti  koje će omogućiti preživljavanje i doskok na noge  u situaciji kad se sve ruši i kad izgleda da nema izlaza. Pamet […]

Ne volim „bogomoljke“, one zene što su redovno u crkvi, obavezno zabradjene, odmah kod vrata kad se udje u crkvu. One  što budnim  okom kontrolišu  moral i vrlinu nas koji ulazimo,  glasno nas podsećajući gde da stanemo kao da im je to dužnost. Pravoslavni fundamentalisti koji se ponašaju kao da […]

Nekada su neke devojčice odrastale osudjene da budu dečaci jer je sramota što u kući nema muškog potomstva, takozvane virdzine, devojčice-dečaci, kojima je oduzeto pravo da se igraju lutkama, puštaju dugu kosu, da vole, budu voljene, udaju se, budu majke. Neke su, pak, žene morale da radjaju opet i opet, […]

Sve je, zapravo, uvek lično. Svaki nov odnos, svaki susret nas podseca na neki koji već imamo u iskustvu i, kao takav,  nikad nije čist i oslobodjen naših prethodnih susreta, utisaka. Novi ljudi koji ulaze u naše živote, na poslu, u prijateljstvu, ljubavi uvek su označeni prethodnim iskustvom koje imamo […]

Ljudi su bića navike. Težimo da radimo stvari na isti način:  obično kasnimo ili stižemo na vreme, češće napadamo ili se češće branimo, varamo ili smo verni, prećutimo ili odgovorimo na uvredu, praštamo ili zlopamtimo. Skloni smo da ostajemo u vezama i pijateljstvima koja smo prerasli i iscrpli. Ne bismo […]

Iskustvo negovanja umiruće drage osobe  i njena smrt  na kraju, definitivno menja našu percepciju života pri čemu trajno gubimo nevinost i bezbrižnost, uljuljkanost u svakodnevici, trenutnim zadacima, obavezama. Svi naši planovi boje se nakon toga manje jakim bojama  a svako novo putovanje kojem smo se nekad  samo radovali  nosi nevidljivu […]

Interesantno je to kako smo skloni da dobrotu poistovećujemo sa glupošću, da za dobre ljude kažemo da „nisu baš mnogo pametni“.  Nije svako zlo pametno niti je svaka glupost dobrota. Neki su ljudi veštiji u komunikaciji, bolje se prezentuju, ostavljaju utisak da je veliko znanje ispod toga. Ne mora biti. […]

Strahovi naši. Hodaju sa nama našim ulicama, sede pored nas na nevidljivoj stolici, piju naše piće, razgovaraju umesto nas sa ljudima,  odgovaraju kad ih niko ništa ne pita. Strahovi naši odlučuju u naše ime, kreću i odustaju, dozvoljavaju i brane, razmatraju opcije… još jednom. Boje stvarnost tamnom bojom kao one […]

Older posts Newer posts

© 2026 Tanjin Blog