Prelepa, pametna  devojka, učila jezike, svirala klavir, putovala. U vezi je sa mladićem koji je vara, tuče, odlazi, dolazi i opet u krug. Ona to smatra ljubavlju, svi oko nje nečim što je uništava.

Kako se prekida mučna , turbulentna, ozbiljno destruktivna veza?

Dva su načina:  prvi , sporiji, zahteva vreme i lični razvoj, budjenje ljubavi za sebe što nije lako u takvom odnosu jer on, sam po sebi, ne doprinosi tome. Ali, generalno, okružujemo se  uvek onim što mislimo da zaslužujemo a kada volimo sebe ne mislimo da zaslužujemo odnos u kome se sa nama loše postupa;  drugi način, brutalniji,  je da u dramatičnoj vezi koja je sva od krajnosti, nemirna i iscrpljujuća, koja nas  razgradjuje  i unesrećuje, dugo i polako,  u jednom trenutku, sa nekim dogadjajem , “zaribamo  bradom po betonu”, nesreća na koju smo navikli pretvori se u čisti  užas,  dosegne se tačka od koje ne postoji viša,  iza koje nema  nazad,  gde  se život i smrt bukvalno dotaknu, kada  nam kosmos zaurla na uvo nešto što nismo čuli dok je šaputao, pa bivao sve glasniji, pa vikao i mi u trenutku shvatimo dubinu patnje na koju smo pristajali. Takva iskustva nude poslednju mogućnost  za spas. Ako se oglušimo o taj “žuti karton”, poslednju vrišteću asistenciju našeg andjela čuvara, naš život dalje nepovratno tone a možda se i završi na neki dramatičan, vrlo ružan način.