Ne morate uvek biti srećni i nasmejani… dani čiste sreće su, zapravo, čist bonus… kao letovanja i putovanja u odnosu na svakodnevni život i obične dane
ne morate uvek biti jaki i znati šta hoćete… odlučnost je uspeh na dnevnom nivou… ne morate biti odlučni svaki dan, kao oni tipovi sa jakim vilicama i odlučnom bradom u ljubavnim romanima… dovoljno je da ponekad donesete neku odluku i držite se nje
ne morate, apsolutno ne morate, biti lepi svaki dan… imate pravo da vam nije ni do čega i da to bude normalno… ravna linija je utopija… duša se puni i prazni, duša pulsira
imate pravo da boravite u svojoj zoni komfora i da nikad iz nje ne izadjete… naročito ako ste veliki put prešli da bi do te zone došli i više vam nije do putovanja
imate pravo da rastete i pravo da stanete ako vam je dalji rast napor… ne morate da “svaki dan u svakom pogledu sve više napredujete” i ne treba da se zbog toga osećate loše
imate pravo da budete tužni makar tuga nije fotogenična kategorija… imate ljudsko pravo da odbolujete gubitak i to nije bolest… tuga je deo života i nužan pratilac nesretnih dogadjaja
imate pravo da se predomislite i krenete u drugom pravcu, sve se menja pa i ljudi… imate pravo na svaku akciju koja ne ugrožava druge
… i imate pravo da jednog dana ustanete sa željom da više ne budete to što ste bili i postanete ono što zaista jeste ma koliko to bila velika promena kursa… jer – otpašće od vas mnogi začudjeni ljudi, ali oni koji ostanu biće oni koji treba da budu sa vama i to će biti početak vaše istinske slobode… slobode do koje stižu retki.