Tatjana Milenković

Sve je, zapravo, uvek lično. Svaki nov odnos, svaki susret nas podseca na neki koji već imamo u iskustvu i, kao takav,  nikad nije čist i oslobodjen naših prethodnih susreta, utisaka. Novi ljudi koji ulaze u naše živote, na poslu, u prijateljstvu, ljubavi uvek su označeni prethodnim iskustvom koje imamo […]

Iskustvo negovanja umiruće drage osobe  i njena smrt  na kraju, definitivno menja našu percepciju života pri čemu trajno gubimo nevinost i bezbrižnost, uljuljkanost u svakodnevici, trenutnim zadacima, obavezama. Svi naši planovi boje se nakon toga manje jakim bojama  a svako novo putovanje kojem smo se nekad  samo radovali  nosi nevidljivu […]

Interesantno je to kako smo skloni da dobrotu poistovećujemo sa glupošću, da za dobre ljude kažemo da „nisu baš mnogo pametni“.  Nije svako zlo pametno niti je svaka glupost dobrota. Neki su ljudi veštiji u komunikaciji, bolje se prezentuju, ostavljaju utisak da je veliko znanje ispod toga. Ne mora biti. […]

Zlo. Ima ga svuda, pune su ga novine, ljudi ubijaju jedni druge, započinju ratove iza kojih ostaju zgarišta, izbeglice, silovane žene, unesrećena deca. Ubijaju iz obesti, ljubomore, povredjene sujete. Neki zlostavljaju decu, brat ubija brata zbog imanja, otac sina. I to je ono krupno, vidljivo, zakonom kažnjivo, ako se dokaže, […]

Primetila sam u nekim brakovima, gde se žena svela na domaćicu i majku njihove dece, neizrecivu seksualnu glad u pogledu  i očima njihovih muževa, divlju jednu čežnju za svim ženama, sagovornicama, prolaznicama na ulici, u hotelu, čekaonici…bilo gde kud se kreću žene koje su izmedju ostalog i ženke. Ili što […]

Roditelji ostavljaju deci razne stvari: boju očiju, visinu, temperament, sklonost nekim naslednim bolestima. Nekim sretnijim ostave kuću na planini, stan u gradu. Neki roditelji ostavljaju sećanja na praznična jutra, Nove godine i Božiće, razgovore, miris kolača što se peče u rerni, uspomene s letovanja na moru kad ih uče da […]

Ima ljudi sumnjičavih, nepoverljivih, onih što stalno razmišljaju o vašoj zadnjoj nameri, gledaju vas a jedva vas čuju, misle kakvi ste vi, šta hoćete dok im pričate to što im pričate, dok ih pitate to što ih pitate. Razgovor s njima je kao da na ulazu u pećinu dozivate divlju […]

Zvukovi na plaži. Talasi koji lenjo zapljuskuju obalu, ljudi koji  na različitim jezicima vode neobavezne razgovore o lakim temama, meštani koji prodaju krofne glasno reklamirajući svoju robu, majke koje dozivaju decu ako im se učini da su predaleko otišla, žena koja naplaćuje ležaljke, poželi vam dobro jutro i  nastavlja svoj […]

I kao u bezbedonosnim uputstvima  pred let… „ ako dodje do pada pritiska u avionu,  odrasli sa decom prvo stavljaju maske sebi pa onda deci …” ,  pomagači moraju da budu dobro, bar značajno  bolje od onih kojima pomažu,  jer će se u protivnom njihovi  problemi izmešati i preliti iz […]

Ne odlučujemo mi nakon što smo razmotrili razloge za i protiv, mi nalazimo razloge nakon što, duboko u sebi, prvo nešto odlučimo. Odluke su, zapravo, starije od razloga koji, navodno, stoje iza njih. Mi prvo odlučimo a onda, kraljevi samoobmane, kakvi jesmo, nalazimo razloge za koje, najčešće istinski, verujemo da […]

Older posts Newer posts

© 2026 Tanjin Blog