Tatjana Milenković

Ništa mi, zapravo, ne znamo jedni o drugima. Uverenje da se poznajemo je iluzija…jer „čuvaj se besa mirnog čoveka“, velika tuga je ispod najveće veselosti, meko srce ispod čelične fasade, ženska priroda pa i potrebe…ispod naglašene muškosti, nemoral i razvrat iza prepeglanih linija na pantalonama koje su tu  da drže […]

Iako  to nerado sebi priznajemo, nama je vrlo udobno sa ljudima  koji misle da smo najlepši, najpametniji, Bogom dani. I mnogi će, generalno, reći da ne vole takve ljude ali kada je, konkretno, o obožavanju koje se njima  iskazuje reč – nemaju protiv njih ništa. Naprotiv. Neki od nas  jednog […]

Mnogo puta u životu nam se desi da prodjemo kroz neko neprijatno iskustvo gde dobijemo gorku lekciju u  kojoj su crvenom olovkom podvučene pouke koje bi iz tog iskustva trebalo da izvučemo. I zaista, jedno vreme nakon toga,  mi prepoznajemo slične situacije i pažljivi smo. Ali sa prolaženjem vremena slabi […]

Ofarbana u crnku, kapaka otežalih od senke, lica isušenog puderom, tankih usana namazanih crvenim ružem (veštački dodatak izostaloj čulnosti), lepuškasta, obla, najobičnija od običnih, ne mnogo umna, napadno koketuje, zavidi fatalnim ženama jer to nikad neće biti, pristojno funkcioniše, nesigurna, oponaša modele, zagledana u ogledalo i instagram, zadovoljna, manje – […]

Neretko u nekim zrelim godinama rezimiramo kako smo  smo imali  „težak život, velika razočarenja, strašne krize, lomove, teške i bolne situacije, velika iskušenja“…i tako kažemo bez razlike svi…a čini mi se da je to što zovemo “ teški lomovi, gorka razočarenja,…“ u stvari nužan deo odrastanja i sazrevanja, posledica toga […]

Rat, koji, kažu, nismo vodili je gotov. Ratnici su se vratili kućama drugačiji. Stavili su u svoje zenice slike koje nisu za ljude…suočili se sa užasom, smrću, životinjom u drugima ali i u sebi. Nemoguće je zaboraviti taj osećaj, treba živeti s njim jer se živ pod zemlju ne može. […]

Zašto je oprostiti teško? Zato što oproštaj nije voljni čin i nije čin trenutne akcije. Oproštaj nije revolucija nego evolucija. Traži vreme i transformaciju čoveka. Treba sazreti da nešto oprostimo jer oproštaj je pustiti nešto, otpustiti, meko, bez napora, bez otpora i traži vreme i sazrevanje.  Nijedna  emocija, ni ljubav […]

Par mojih zapažanja o prosečnom muškarcu s ovih prostora. Ogradjujem se od svetlih primera koji to nisu i koji su retka vrsta –   Muškarci  u pravom smislu te reči. Praksa, što znači život, pokazuje da su na ovim prostorima češći uzrok za prekid braka majke muževa a ne njihove […]

Plav, izuzetno nizak, zdepaste gradje, momak u četrdeset i nekoj, nesrećan i nesiguran, muškarac rodjen da se uvek i ponovo zaljubljuje u žene koje ga neće, koje ga, zavisno od toga kakve su, žale ili se sprdaju sa njim. Lake žene bile su jedine kojima je uspevao da se približi. […]

Nekada su neke devojčice odrastale osudjene da budu dečaci jer je sramota što u kući nema muškog potomstva, takozvane virdzine, devojčice-dečaci, kojima je oduzeto pravo da se igraju lutkama, puštaju dugu kosu, da vole, budu voljene, udaju se, budu majke. Neke su, pak, žene morale da radjaju opet i opet, […]

Older posts Newer posts

© 2026 Tanjin Blog