Naslovna strana jednog ženskog visokotiražnog časopisa pre par godina… njih dvoje, od kojih jedan poznatiji – drugi poznat po tome što je njegov partner, bajkovito lepi sa nestvarno lepom pozadinom na slici… i dete medju njima, kao kruna ljubavi… likovna definicija idile… unutra njihov dom, moderno opremljene sobe, pliš, volani, luksuz, mnogo novca isijava, vrišti sa svake slike… četiri strane samo za njih… danas, iste te novine, par godina kasnije, “kraj romanse”, kažu, a unutra “intimne ispovesti “ (u hiljadama primeraka) o tome da više nisu zajedno, da dete to neće osetiti, da će biti prijatelji, da su se pojavile “nepremostive razlike”… nastavljaju dalje, “novi projekti”, novi partneri, “još uvek ništa ozbiljno, rano je, vi ćete prvi znati”…
Šta se to dogodilo s ljubavlju? Njihovom? Našom? Onom iz komšiluka… Večnom ljubavlju… ograničenog trajanja… Limited edition love…
Lako je, prelep, voditi ljubav na Maldivima sa, isto tako, prelepim partnerom… dok hormoni plešu svoj ples a vi se volite jer ste srećni okruženi palmama i život izgleda kao san pa vam je i partner, ma koji da je, deo tog sna… priroda je tako udesila da skoro svaki čovek može imati seksualni odnos sa svakom ženom… muškarac i žena… prirodu ne zanima više od toga… dovoljno za dete, reprodukciju… nju ne zanima zasićenje, navika, to da odnos mora da se produbi ili će privlačnost nestati, ne zanimaju je nepremostive razlike sem one da je jedno muškarac a drugo žena, ne filozofira ona puno… kad prodje medeni mesec, i godina, i dve, trajnost ljubavi odredjuje odnos prema novcu, prijateljima, rodbini, vaspitanju dece, prijateljstvo, drugi poželjni ljudi  a tu je komplementarnost mnogo teže postići od one prve – seksualne… zašto onda ljubav počinjemo seksom (gde teorijski možemo sa svakim), pa na trusnom tlu sastavljenom od poludelih hormona gradimo ozbiljne gradjevine u prisustvu svedoka, kumova, rodbine… od metar materijala pokušavamo da sašijemo komplet, „krunišemo brakom“ nešto što možda ne može da izdrži vreme i radjamo decu koja sutra „ništa neće osetiti jer smo u dobrim odnosima“ i sve je idilično kao na prvoj slici… original falsifikata… jer nije tačno, i deca će osetiti samo se to ne vidi na fotografiji u časopisu… ali, prirodni zakoni su najjači i priroda je najjači igrač.
Šta se, onda, desilo sa ljubavlju? Ništa, samo je možda nije ni bilo… strast je snažna ali nije večna… i nije ljubav… i leptirići u stomaku su se preobrazili u bumbare
… ako ne želite da natežete, i rastežete, i činite nemoguće spajajući nespojivo – upoznajte se prvo s nekim… pričajte s tom osobom… ne možete voditi ljubav ceo dan, ceo život… ako želite trajan odnos neka vam seks bude kruna a ne start… zavolite se dušama prvo jer to daje trajnost… sačekajte, odložite, dajte vremena „nepremostivim razlikama“ da se pojave na početku a ne na kraju… ili samo vodite ljubav bez očekivanja, bez pretenzija, bez komplikacija u insistiranju na sledećem nivou ako možete, ako stvarno možete da seks ne komplikujete ljubavlju… i razvodom.
U protivnom – ne žurite, „poverujte ljudima kad vam pokažu ko su“ i što reče Duško Radović – „Nemojte se ženiti zbog noći. Noću možete spavati. Nadjite nekog ko će vam rešiti problem dana.“

Voli li petao kokošku? Oh, da,  tih desetak minuta koliko trči za njom – voli je najviše na svetu!