Morate videti plavu boju da bi znali kako ona izgleda – ne mogu vam je objasniti, morate se opeći da znate kako boli opekotina – ne možete to pročitati… kako se bolest leči najbolje znaju izlečeni, kako prestati da pijete – pitajte bivše alkoholičare, najbolje čuvaju oni što su se sami sačuvali, najbolje pomažu oni kojima su pomogli, od straha najbolje leče oni koji se više ne plaše, najbolje objašnjavaju oni kojima nije bilo jasno pa su shvatili, najbolje teše oni koji su istu nevolju prošli i preživeli… ali samo kad svoj hendikep prerastu i prirodno se imuniziraju… jer oni stvarno znaju način, svakom svojom ćelijom, oni se sećaju, ne pričaju napamet, svesni su u koliko dubok bunar silaze kad sretnu čoveka sa njihovim nekadašnjim problemom jer su iz njega izašli… lično iskustvo je nemerivo, najbolji smo u davanju onog što nam je najviše trebalo a možda nikad nismo primili ili jesmo, posle mnogo muke… jer znamo šta i kako dati, jer znamo šta nam je i kako trebalo… sreća se uči od srećnih a ne od pametnih…. kako preživeti neku vrstu nesreće znaju najbolje oni koji su je preživeli… samo onaj ko je pao i ustao zna kako se treba podići a opečen najbolje zna šta ide na opekotinu… najbolje se bore sa nečim oni koji su to pobedili jer sećaju se slabih tačaka protivnika, jer sećaju se svojih slabih tačaka… i velike završnice… i nema tu pameti, samo iskustvo…

… jer “iskustvo je majka mudrosti” znači, pre svega,  da je ono od nje  starije i da ju je ono iznedrilo.