Umro je poznati muzičar sa ovih prostora… internet je pun tekstova o njemu a ispod njih ljudi ostavljaju komentare… izgleda da pišu o njemu a zapravo sve vreme pišu o sebi… svakom svojom rečju, bez obzira na povod, čoveka, dogadjaj ljudi ponavljaju lajt motive svojih života, izgovaraju svoje mantre, pišu i misle kako su navikli… neki su uvek ljuti, neki saučestvuju, neki su tužni, neki vredjaju… i sve to jedva da ima veze sa čovekom koga komentarišu mada toga nisu svesni… pod zaštitom svoga doma, pred praznim ekranom, ljudi su autentični, ono su što jesu i kao po praznom zidu slikaju na tastaturi svoje misli, osećanja, boje svojim bojama tudje živote, tudje tekstove, tuguju, hejtuju, iznose sud.
… toliko mržnje u komentarima nekih ljudi prema nekom koga nisu nikada upoznali mora biti iracionalno osećanje… takav lični doživljaj nepoznatog čoveka koga znaju samo kroz muziku, pesme, intervjue i toliko snažan emocionalni naboj kao da imaju sa njim nepodeljenu imovinu… toliko je mnogo besa u ljudima a poznati muzičar je samo jedan kamenčić na putu koji su u besu šutnuli, još jedna stvar koja im je kriva za to što žive onako kako žive, voleli muzičara ili ne… jer nema to sa njim mnogo veze… sigurna sam da su te naočare kroz koje posmatraju nepoznatog im čoveka, one kroz koje unapred i isto tako iskrivljeno posmatraju sve ljude i da svaka slika, svakog čoveka kog sretnu ima taj ton, tu boju koja definiše sliku dajući joj finalni izgled… nekome je sve povod za ljubav, nekom je sve muzika, nekome sve vuče na svadju… a „nisu svi ljudi onoliko loši koliko to rdjav čovek misli“… i ko zna ko ih je, kada i čime tako mnogo naljutio pa žive ljuti i opaki ceo svoj život i sve im okida ljutinu kao da samo nju imaju… i ko zna kome nisu rekli ili nisu, još jednom i još jednom, rekli ružne reči koje izgovaraju nepoznatom čoveku koga znaju sa slike… ko zna kome ispostavljaju račun pišući uvrede mrtvom muzičaru koga nisu nikada sreli… ko im je i kada prepunio rezervoar iz koga i sada preliva.
Umro je jedan čovek i to nas je sve podsetilo na to ko smo.