Ne želim da branim niti napadam… ima puno njih koji su u tome bolji i prilježniji od mene… ja samo pokušavam da razumem.
Starija žena i puno mladji muškarac…
Odnos koji svet najteže prihvata i najteže odobrava… uz onaj gde su muškarac i žena različite vere (hrišćanin i muslimanka) ili različitog materijalanog stanja ili možda različitog bračnog stanja (jedan nikada udat/oženjen, drugi bio ili je u braku), ili prosto samo preljubnici (možda imaju zakonske partnere)… veza mladjeg muškarca i starije žene je redovno dočekana na nož, ljudi podrugljivo govore o takvim vezama, nju smatraju bestidnom i ženom lakog morala, njega nevinim detetom upletenim u mrežu djavolice koja mu troši vreme i „upropaštava ga“. Čak i najtolerantniji i obrazovani ljudi, čak i oni liberalnih shvatanja, „učeni“, kako bismo rekli, mršte se na ovu kombinaciju… svi se, jednostavno, nadaju da će „ih to proći“ ,”da će njega to proći“, kao da je bolestan, ima temperaturu, treba da odleži neko vreme i posle će biti u redu. Njihova muška, odn.ženska energija opisana je na podrugljiv način, on je obavezno naivan i ne zna šta radi (nemuževan, znači), ona je podla i koristoljubiva (neženstvena, znači), upropaštava dete (koje u tom trenutku ima preko trideset godina, na primer). Reakcija ljudi je je prejaka, gotovo lična, neprimerena tome da taj par uopšte ne poznaju
Zašto? Zašto ovakav animozitet prema ljudima koji nam, objektivno, nisu ništa učinili, neke najčešće i ne poznajemo, čitamo o njima u novinama, nigde nam se putevi ne ukrštaju, “nemamo zajedničku imovinu koju treba deliti“, što bi rekli… Gde se hrani taj stav kad je tako snažan, tako ličan (kao da to nama rade, da bi nas nervirali), zašto ljubav ne može biti samo ljubav, iracionalna kao i svaka druga, uostalom… kad se ljudi zavole zbog nečeg, ko zna čega, kliknu i privuku se bez da su „tako lep par“: „on crn – ona plava“,“on malo stariji, taman koliko treba“, „on malo viši – ona nešto niža“, „on radi – ona će sad da se zaposli“, „ona studira – on, evo, završava“?

Uz homoseksualne veze koje se najteže prihvataju, ljubav starije žene i mladjeg muškarca je odmah ispod na listi, na vrlo visokom, za neke, drugom mestu.
Uspešan ljubavni odnos čini slaganje i medjusobna razmena, prijatno provedeno vreme, zajednički ili bliski stavovi o različitim temama, dobra komunikacija, bliskost duša, slični ukusi, dobar sklad temperamenata, briga za onog drugog, zajednički planovi, davanje i primanje podrške, mnogo toga… i dobra seksualna uskladjenost. Seksualnost je uvek tabu, „bezobrazna“, znamo da ona postoji ali ne mislimo previše o tome naročito kada su u pitanju naši roditelji, naša deca… to je „golicljiva tema“, ima tu svačega, raznih varijacija, na hiljadu su načina ljudi opteretili tu prirodnu ravan našeg ispoljavanja, zabranama, perverzijama, i učinili da seksualnost postoji kao nezavisna država, sama za sebe, i van ljubavi, a i u ljubavi…  nekako stigmatizirana, kao neko novo tkivo, odvojeni deo… a, opet, seksualnost je, iako takva, akcentovana na više nivoa – prihvaćena i „gleda joj se kroz prste“ jer ona takva, najgrešnija, najprljavija, najstigmatiziranija, naj naj , sve naj, naj, daje za proizvod nešto najčednije, najnevijie, najmekše, najmirišljavije – rumenu bebu, savršenstvo, nešto gde se ne zna je li lepša glavica, ili kosica, ili nožice, ili osmeh… tako je seksu sve oprošteno, neka ga, nek postoji kad mu je ovo posledica… beba čini da roditelji prihvate snaju/zeta koga nisu voleli, beba legalizuje seksualnost, ona je vrh društveno prihvatljivog ponašanja, seksualnost je ona živa žaba koju svet guta da bi par dobio dete… a priroda ne greši, ne bi seksualnost imala ovakvu posledicu da je pogrešna… priroda ovde nepogrešivo zatvara pun krug time što svaka stvar na svom vrhuncu prelazi u svoju suprotnost.

Veza starije žene sa mladjim muškarcem, baš kao i ona izmedju dvoje ljudi istog pola, često nema za krajnji ishod dete… kad ima na nju se gleda mnogo blagonaklonije, kao i na vezu izmedju starijeg muškarca i mladje žene. Seksualnost se toleriše jer daje decu. Seks je bio i ostao tabu, zato toliko gužve oko njega, zato toliko devijacija, zato toliko perverzija, jer je on u biti zabranjen… ali iz njega se stvaraju deca, andjeli pred kojima najveći broj ljudi pada na kolena: pred kolicima, benkicama, flašicama, svim tim “bebećim aksesoarom”. Ovde nema beba i seksualnost ovo dvoje grubo vredja osećanja okoline jer je sama sebi svrha, ona je ovde brutalno prisutna kao osnovna odrednica odnosa (mada to ne mora biti) i neće dati bebu koja će učiniti da im svet oprosti seksualnost… ovi ljubavnici će goreti u vatri ljudskog neodobravanja jer su se usudili da se samo vole, da im je lepo zajedno, da uživaju u svom odnosu koji možda nema budućnost, koji možda nema neograničen (čitaj: socijalno determinisan brakom) rok trajanja, odnosu koji je nepredvidiv, iracionalan… baš kao i svaki drugi ljubavni odnos otkad je sveta i veka.