Problemi u partnerskim relacijama žena na Balkanu, ne poznajem dobro žene s drugih prostora pa ne mogu da pričam o njIma, grubo se svode na dve vrste: imaju partnera koji nije dobar prema njima, na neki od bezbroj mogućih načina, ili imaju partnera koji je dobar sa njima, imaju, kako kažu, idealnog čoveka pored sebe a nije im dobro, nešto im nedostaje…
Zašto je ovdašnjoj ženi teško da voli dobrog čoveka? Zašto ne voli kad je voljena?
Da li su to roditeljski obrasci da nije u redu, jer nije poznato, kad te ne maltretiraju, ne tuku, ne varaju, kad te prosto vole…
Da li li su nam mozgovi isprani ljubavnim filmovima gde sve gori od strasti, tenzije, plača, svadja i pomirenja i zato i ne traje mnogo duže od filma o tome…
Da li je je to kazna za prokletsvo odbačene Lilit koja ne da Evi da bude dobro ako je mirna…
Da li ono nesretno majčino upozorenje/kletva da je „žensko za muku rodjeno“ (naježim se kad to čujem) što znači da ako se ne muči kao da ne živi… pa ako joj muškarac nije muka stvoriće je žena sama, da ostvari kletvu i ispuni proročanstvo…
Da li je to duboko uverenje po kome ako ne boli nije ljubav: ako ne spavas, ne jedes, ako ne patiš, ne boluješ – to je neki falš, nisi dobila pravo…
Da li naša žena nema unutrašnju dozvolu da bude srećna u paru jer je seks kažnjiv i proteran iz raja pa raja nema ako je sa seksom povezan… otuda se seksualnost spaja sa patnjom bilo da je partner dobar ili loš…
Zašto je dobar muškarac ženi često aseksualan, zašto „nema fizike ako nema hemije“ a hemija je, kao što znamo, ono što čini da tečnost u epruveti postaje eksploziv…
Šta to stvarno žele žene kad otvore usta… iskrene lažljivice.