Ofarbana u crnku, kapaka otežalih od senke, lica isušenog puderom, tankih usana namazanih crvenim ružem (veštački dodatak izostaloj čulnosti), lepuškasta, obla, najobičnija od običnih, ne mnogo umna, napadno koketuje, zavidi fatalnim ženama jer to nikad neće biti, pristojno funkcioniše, nesigurna, oponaša modele, zagledana u ogledalo i instagram, zadovoljna, manje – više… sladunjava, razblažena, bez ičega u očima, površna, laka u kontaktu… i  inače…  poželjna sebi sličnim.

Traje s mladićem koga ne voli ali zna da je neće ostaviti… lepša je od njega… Zavidi drugaricama,  a istura ovog svog kao štit u svakom razgovoru, puna joj ga usta kao uzrečice…  zapravo joj se gadi (kakav je tek on kad je s njom, misli u sebi)…  prezire ga, njegov smeh, cipele, način na koji priča… prezire ga… baš.

Loše spava, trza se noću u snu, budi se često mučena nečim što  ne prepoznaje… boji se bilo kakvog rizika, ne bi da odskače… poželi ponekad, strašno jako poželi, da ga ostavi, ali se boji… voli kada izadju svake večeri  u isti kafić, sa istim ljudima, voli kad obuče nove cipele koje joj je kupio, voli izvesnost zajedničkih odmora s društvom i kad odu na doček Nove godine voli, voli što sve unapred zna… ne voli njega, ali samo to.

Udaće se za njega (voli da se uda, takodje)… nije sve u ljubavi, ni u seksu, ponavlja kao mantru… brižljivo natapirana, zavisna, izgubljena bez muškarca…  bilo kog, ali njenog.

Žena imela.