Svaka žena ima mnogo lica, zapravo mnogo maski koje stavlja na svoje lice, po potrebi… i zavisno šta trenutne okolnosti, trenutni ljudi traže od nje, ona može biti aktivna, pasivna, umiljata, ratnica, majka, ćerka, ljubavnica, poslovna „žena zmaj“… u redu je to… mora tako, ne može sa svima i uvek biti ista… ne može biti majka na poslu i zmaj u kuhinji… ne ide… ono što bi ona trebalo da zna je ko je ona istinski ispod svih tih maski, koja je od maski njeno lice, koja je maska koja se ne skida… koju od svih tih maski ona ne može da svuče kad je sama sa sobom, bez ljudi, bez okolnosti koje traže masku… to žena mora da zna, da bude iskrena sa sobom, da se ne prevari dok vara druge… i iz tog stanja, sa tim licem koje sada nije maska, ona treba da bira bliske odnose… svoje muškarce, svoje prijateljice… i te će ljubavi valjati, i ta će prijateljstva trajati… jer to je ona… jer to što je njeno lice ona neće moći da skine povukavši masku preko čela i sva je mudrost znati prepoznati koja je od svih tih maski lažna jer je prava, jer se ne skida, što uopšte nije lako kako izgleda… jer ako se maska dugo nosi ona sraste za lice i prevari ženu… i one oko nje prevari pa se žena odjednom nadje u pozorišnom komadu umesto u životu jer je zamenila lice za masku, jer je prevarila sebe, jer je prevarila ljude, jer je zaboravila da skine masku, jer nije smela, jer nije znala, jer joj nisu dali i sad tako ide, tumara izgubljena sa maskom sraslom za lice koje vide ljudi i misle to je ona… maske biramo, lice prepoznajemo… treba znati šta nam je lice… to je sva mudrost da se živi kako srcu godi.