Tatjana Milenković

Patnja zbog neuzvraćene ljubavi samo je posledica fokusa koji smo nesrećno prebacili sa sebe na nekog drugog i voleći njega ili iluziju o njemu dozvolili da zaboravimo sebe… da smo sebi najvažniji i da to nije sebičnost već početak svakog zdravog odnosa i ljubavi… jer nema zdrave ljubavi ako nije […]

Kažu nam „budi ti, budi to što jesi“… odlično… ako znaš ko si zaista… ali da li znaš… Posle svih godina u kojima smo iznova učili i ponavljali svoje odbrambene mehanizme noseći se s ljudima i životnim iskustvima, a sve u želji da prepoznamo opasnost i naučimo da se zaštitimo […]

Jednog dana ostavićeš sve knjige koje kompulsivno čitaš tražeći odgovore na pitanja svoje duše… svaka će te knjiga, svaki mudar tekst približiti odgovorima za kojima tragaš ali ih tamo nećeš naći… i bežaćeš od odgovora tražeći ih  dok ih ne potražiš na pravom mestu, ili dok oni ne potraže tebe […]

Ponekad je najkvalitetniji vid borbe prestati se boriti i odustati. Neke stvari, neki odnosi, neki ljudi, gradovi, okolnosti nisu za nas i pametno je otići odatle… i bez obzira na provedeno vreme, osećanja, nadu da će ovaj put biti drugačije, da će se stvari promeniti, da „samo što nije“ –  […]

U novoj situaciji koja liči na prošlu, prethodno doživljenu, mi se, ako smo imali loše iskustvo i iskusili smo bol, plašimo da se ne bol ne ponovi i strepimo  jer se sećamo šta smo doživeli… a treba se setiti da smo preživeli i ostaviti prošlo u prošlosti, fokusirati se na […]

„U kesi su vam njegove papuce, pižama i pribor za brijanje. Ovo vam je umrlica. Telo je prebaceno u hladnjaču. I… primite moje saučesće.“ Uobičajene reči  reči medicinske sestre koja vam predaje sve što je ostalo od pacijenta, pokojnika. Sumorno jutro zadnjih dana septembra, prazan i dug bolnički hodnik i […]

Ne volim „bogomoljke“, one zene što su redovno u crkvi, obavezno zabradjene, odmah kod vrata kad se udje u crkvu. One što budnim okom kontrolišu moral i vrlinu nas koji ulazimo, glasno nas podsećajući gde da stanemo kao da im je to dužnost. Pravoslavni fundamentalisti koji se ponašaju kao da […]

Nesreća je naša što malo vremena istinski  provodimo u sadašnjem trenutku… najveći deo života provedemo s tugom se sećajući prošlosti (lepih trenutaka jer su prošli, ružnih sažaljevajući sebe) ili sa strahom razmišljajući o budućnosti, o tome šta nam sve može poći po zlu u danima koji dolaze. I tako, u […]

Oči deteta, oči ubice, oči zavodnice, oči grešnika, oči starca što na planini daleko od sveta čuva svoje stado, oči čoveka koji je izgubio nadu, oči zlostavljača, oči žrtve, oči inspektora u policiji, oči zaljubljenog… “Oči su ogledalo duše”… i predjene životne kilometraže, rekla bih…  i kad mislimo da su […]

Možda su ljubavi nastale iz prijateljstva najbolje jer tu se ljudi prvo dušama spajaju a duše su selektivnije od tela jer našem telu može odgovarati više njih nego našoj duši… A, opet –  mi najčešće ulazimo u veze birajući telom telo čoveka zavedeni biološkim zakonima, sopstvenim (i tudjim) nagonima pa […]

Older posts Newer posts

© 2026 Tanjin Blog