Iskustvo je važno… naša iskustva nas definišu i obogaćuju…daju nam širinu i dubinu, sposobnost da razumemo stvari jer je razumevanje kroz lični osećaj najbolje, možda i jedino moguće… ali, neka iskustva treba preskočiti… pred nekim vratima treba stati jer nisu dzabe vrata postavljena… ako si mlad, još nezavršen, bez jasnih granica o tome ko si, šta si i šta se u tebi skriva ili kuva ili ako nisi mlad, ali si, prosto, iznutra ustalasan kao ona staklena kugla što „veje kad se pomeri“ , zbunjen,dok živiš neku svoju buru – bolje je, pametnije je da ne ulaziš u sve što na svetu postoji kao doživljaj koji se nudi… ne treba probati sve… ne treba koketovati sa nekim stvarima u nadi/uverenju da su slabije od tvoje volje i da možeš prekinuti kad hoćeš jer su neka iskušenja tu bila pre tebe i biće i posle tebe… znači – starija su… izdržala su test vremena upravo zbog mnogih koji su mislili da su jači od njih a onda se navukli na ono što je pametnom čoveku za izbeći… ne treba biti siguran da ćeš negde otići i vratiti se nužno zreliji i pametniji, izmenjen na dobar način… neka iskustva, neki ljudi nisu za probati ih… ne govorim ja o ziheraštvu, o zoni komfora, o socijalnoj izolaciji, ne… ja govorim o zdravom razumu, o zaštitnim mehanizmima, o oprezu i izborima… ne treba proveravati da li si jači od igle, od heroina, da možeš da se skineš kad hoćeš… ne treba biti siguran da te tamne sobe na internetu neće promeniti… da ćeš mladića koji je prebijao svaku devojku pre tebe baš ti ljubavlju da pripitomiš… da te neke seksualne igrarije neće nipošto odvesti negde odakle nećeš znati nazad… ne treba proveravti sebe sa ruletom, ko je jači… da si jednom video kockara u krizi koji na kolenima moli za pomoć znao bi o čemu pričam… ne moraš to iskusiti, ni u snu… ne treba da ideš na sastanke sa neobičnim ljudima koji ti na noge donose nekog svog Boga jer ti se čini da se tvoj ne odaziva kad ga zoveš… ne treba žuriti da vidiš rat naučen da je to prava muška priča… treba da vidiš kako se muškarci iz te priče vraćaju.
Idi kud te srce vodi, ali neka razum čekira tvoje puteve… „zdrava glava na ramena“, reče neko, pa putuj… ali, promisli, izaberi put na čijem te kraju neće čekati djavo koji će ti mirno reći da te uvek puštao da biraš ali da si ti birao njega.