Ako negde u svom srcu osećaš da si posebna, ne mislim bolja, ne mislim gora, mislim drugačija od većine, ne pravi od toga ožiljak – napravi nad time grad i grad opaši utvrdjenjem, ne puštaj svakog unutra… prihvati sebe sasvim… a onda zavoli tu svoju različitost bez da je se stidiš… neka te takve… ne prodaj se u pola cene na akcijskim rasprodajama da sakriješ da si drugačija… ne boj se da drugima izgledaš drska, neposlušni uvek tako izgledaju… ne prostituiši se lažući da si ista kao drugi, ne varaj da si nešto što nisi jer – šta ćeš kad ti poveruju… nećeš valjati ni sebi ni njima, lagala si… budi to što jesi, ne umanjuj se, ne uvećavaj se, budi mala, budi velika, ne stidi se nijedne svoje veličiine, ni besa, ni suza… ne boj se da ćeš nekog uplašiti, a hoćeš, strah ostavi njima… ako se plaše verovatno imaju razlog i bolje da se odmah legitimišete kao suprotstavljene vrste, da se prepoznate pre nego dotaknete da ne boli kasnije više… štrči ako štrčiš, ne savijaj se, proći ćeš ispod nevidljive prečke al kako ćeš savijena hodati… do kada, zbog čega, zbog koga… gde si ti tu… to nek ti bude pitanje svih pitanja i znak ko te prodaje a ko plaća… koliko si prava u odnosu neka ti bude mera odnosa a ne traje li taj odnos, na mišiće, na prevaru… ako meriš sebe da te ne odbace nisi na pravom mestu, ne guraj se tamo… ne pretvaraj se da uživaš ako bi pobegla, ne jedi otrovne gljive ako su poslužene i lepo začinjene… ne jedi gljive uopšte ako ih ne voliš… usudi se da odbaciš a ne da strahuješ od odbacivanja… ovo je i tvoj svet, i ti biraš, seti se.
Samo hrabro budi to što jesi, to što su ti celog života branili, šišajući te ko živu ogradu kad izlistaš negde sa strane… samo odluči da napokon budeš to što jesi… i od tada računaj svoje vreme.