Gledam je kako traje svoj vek – intenzivna, strasna, bez pardona.
Gledam kako se daje u odnosima, pevanju kojim se bavi, kako hoda po ivici žileta brutalno iskrena dok šokira ljude, izaziva mediokritete, ruga se konformizmu. Oseća jako, voli duboko, ne meri, ne fušari, ne mrljavi u davanju a to je uvek rizično… nosi težak teret, pretežak i za muška a kamoli ženska pleća ma koliko drčna bila. I dok provocira svojom alternativnošću, dok izaziva snagom slabiće da stanu u red ja se bojim za nju jer snaga je drugo lice novčića kome je naličje slabost i ako je ovolika njena snaga koju bira da pokaže, kolika li je njena slabost koju bira da sakrije jer „svaka prenaglašena manifestacija krije u sebi svoju suprotnost“ i strah me slabosti jakih kad se slome jer oni se ne lome „ u struku“ – oni prsnu na komade… strast koja ih nosi i vodi može da se pretvori u razornu silu ako se okrene unutra, protiv njih…i nema veće slabosti od slabosti jakih jer nije tolika snaga bez potrebe tu, ona brani osetljivost unutra, isto toliku. Čista proporcija.
Gledam je i bojim se za nju… jer se plašim te strasti koju u njoj prepoznajem, tog davanja bez zadrške… jer gde je deo koji će je izvući kad strast bude prejaka a i bol koji takvu strast prati, gde je ono „safe place“ u njoj da se tamo sakrije, ziheraštvo ili zdrav razum, ko bi ga znao gde se i da li se to razlikuje, koji će joj pomoći da preživi i ustane kad mnogo jako padne, gde je ono čisto jezgro, zlatno zrno, parče sebe u grudima da je vrati, da je digne…neka je to i sebičnost ali potrebna je ona …iz mentalno higijenskih razloga…jer ljudi su kvarljiva roba i odnosi imaju rok trajanja jer „loše vreme za rajske ptice“ znači upravo to – teške okolnosti koje u svoj život neminovno privlače najsvetliji, najraskošniji primerci živog sveta.
I makar se ne slažem sa svim što čini i kaže, pozdravljam strast u njoj jer volim žive ljude i kao Banović Strahinji „ draža mi je njena grešnost od tudje svetosti“, poštujem vatru u njoj, iskrenost deteta koje možda negde i zna da nisu svi ljudi dobri ali bira da se time ne rukovodi dok peva svoju pesmu, i bukvalno i verbalno. I brinem za nju (to mi je u opisu posla) i želim joj sve najbolje (to mi je u opisu duše) i navijam za sve vozače što iskreno voze svoju vožnju jer treba mnogo hrabrosti za to u svetu sa mnogo hladnih, proračunatih, neautentičnih, uplašenih vozača.