Tatjana Milenković

“Pametan  čovek se izvuce“. Tacno, pri čemu se pod pameću ne podrazumeva obrazovanje i broj pročitanih knjiga, već pamet u smislu elementarnog, bazičnog duševnog zdravlja, onog  osnovnog  zrna svesti  koje će omogućiti preživljavanje i doskok na noge  u situaciji kad se sve ruši i kad izgleda da nema izlaza. Pamet […]

Ušla jednog prepodneva u njegov život neobična žena. Strpljivo je razgledala sve što joj je ponudio i odlučila se za njega kakav je zaista ali on to nije izložio jer se ne traži. Čudna žena je želela njegovu dušu, njega kakav je zaista a on je to sklonio u magacin […]

Ne volim „bogomoljke“, one zene što su redovno u crkvi, obavezno zabradjene, odmah kod vrata kad se udje u crkvu. One  što budnim  okom kontrolišu  moral i vrlinu nas koji ulazimo,  glasno nas podsećajući gde da stanemo kao da im je to dužnost. Pravoslavni fundamentalisti koji se ponašaju kao da […]

Ljudi su bića navike. Težimo da radimo stvari na isti način:  obično kasnimo ili stižemo na vreme, češće napadamo ili se češće branimo, varamo ili smo verni, prećutimo ili odgovorimo na uvredu, praštamo ili zlopamtimo. Skloni smo da ostajemo u vezama i pijateljstvima koja smo prerasli i iscrpli. Ne bismo […]

Pitam se koliko  je naša seksualnost ogledalo naše prave prirode i koliko smo autentični u njenom ispoljavanju. Ne mislim pritom na inhibiranu, zakočenu, neispoljenu, zabranjenu seksualnost za koju nemamo dozvolu niti smo se za nju ikada izborili. Mislim na onu seksualnost koja je odraz našeg istinskog nagonskog dela, onu u […]

Strahovi naši. Hodaju sa nama našim ulicama, sede pored nas na nevidljivoj stolici, piju naše piće, razgovaraju umesto nas sa ljudima,  odgovaraju kad ih niko ništa ne pita. Strahovi naši odlučuju u naše ime, kreću i odustaju, dozvoljavaju i brane, razmatraju opcije… još jednom. Boje stvarnost tamnom bojom kao one […]

Kad je čovek dugo  zaglavljen u nekom stanju, situaciji, kad stagnira, ne miče se, živi bez da živi, kad  je sasvim ukopan u  mestu i kad je na kauču njegovog života rupa od ležanja, tada, ma  kako to nemoguće i daleko izgledalo, koliko to teško iz te pasivnosti bilo- on […]

Ne treba slušati  šta ljudi govore o sebi ili bar ne treba shvatati to kao istinu već samo kao poziciju koju nude, sliku. Oni samo govore tekst koji smatraju socijalno poželjnim ili, pak, takvim da odražava ono što možda nije poželjno ali bi oni voleli da su takvi: da su […]

Nikad mi ljudi nisu draži i bliži nego kad se smeju. Nikad tako sjedinjeni i slični kao u bioskopskoj sali na projekciji komedije dok im se lica i oči sijaju u smehu. Svi su jedan i svi misle isto. Smešno im je nešto, pozitivni su i osećaju isto kao i […]

Leptirići u stomaku. Sinonim za zaljubljenost, onu iskru koja pali požar, čini da smo ponovo živi, da osećamo, mislimo “to je to, to je taj, moj čovek, sudbina…” Retko se prisetimo tako poneseni fantastičnim osećanjem da su puno puta “leptirići u stomaku” na neobjašnjiv i vrlo bolan način evoluirali u […]

Older posts Newer posts

© 2026 Tanjin Blog