A sve je počelo kao u bajci… sve devojke iz kraljevstva su došle na bal čekajući da se pojavi princ i izabere baš njih.
A onda se princ pojavio, bacio pogled na lepu i poštenu i izašao u noć sa zlom i pokvarenom maćehinom ćerkom.
Gde je greška? U princu, devojkama ili je noć ta koja na površinu izbacuje zle i pokvarene… ili su zle i pokvarene maćehine ćerke deo muškog odrastanja pre nego postanu zreli muškarci i prevazidju nivo osnovnih, nižih bioloških potreba koje „zle i pokvarene“ lakše zadovoljavaju .
…  i kad će se, da li će se i pod kojim uslovima, u princu ikada desiti ta integracija „dobre“ i „pokvarene“ ili one ostaju u njemu trajno i doživotno razdvojene pa sa jednom provodi dan a sa drugom uživa noću… ona kojoj se poklanja varjača i ona kojoj se poklanja čipka… jer iskustvo govori da muškarcu nije lako da pomiri majku i ljubavnicu , sveticu i grešnicu, ženu i ženku u jednoj ženi, onu koja ga hrani i brine o njemu sa onom sa kojom telesno uživa… velika je ta podvojenost u muškom umu…  a od toga, i još mnogo drugih stvari, zavisi uspeh zajednice koju pravi sa ženom… i sreća njegova, i njena, i njihove dece… da bi , kao u bajci, „živeli dugo i srećno do kraja života“.
… i posle onog bala, i kad se kočija pretvori u tikvu a sa blještavom cipelicom spadnu i druge blještave stvari i princ i devojka iskorače iz bajke u garsonjeru.