Ona ustaje pre svih u kući… negde je pročitala da voljeni spavaju duže a da se oni koji vole ranije bude… brižna ceo život zbog svega i svačega… stavlja sebi kafu, izlazi na terasu… sve je uradila kako treba… studije, udaja, dvoje dece, posao, kuća, kumovi, zimnica svake godine, slava… sve kako treba… ispoštuj, dočekaj, isprati, prećuti, ne napinji, spusti loptu, samo pametno, “politički”, govorila joj je majka, “ne mora niko ništa da zna, okreni glavu ako nešto vidiš i sačekaj da prodje, budi pametna”… i bila je pametna… iz ženskih časopisa je celog života skupljala znanja i informacije o kuvanju, vaspitanju dece, dekoraciji kuće za Novu godinu, o tome kako da je muškarac voli, kako da od starih guma napravi žardinjere za cveće, kako da uštedi, kako da ima dovoljno vremena za sve, kako da joj pita bude vazdušasta, kako da otčepi sudoperu, kako da tanke usne izgledaju punije, kako da sama okreči kuću, kako da cveće u vazi ostane duže sveže… važno je cveće… kako da na prirodan način poveća grudi… i libido…i svoj i njegov… kako da presadi muškatle, kako da … kako da… sve je pročitala i sve je naučila… iz puste vere uplašene devojčice da se skupljanjem znanja o svemu i svačemu može da zaštiti od neke male neobaveštenosti koja bi bila kobna.
Sve je naučila i sada zasuta svim prikupljenim  informacijama i svojim oštroumnim zaključcima, kao konfetama drugog dana Nove godine, rezignirano shvata da je samo povećala ono što godinama želi da smanji… strah … sad ne bi da išta zna… ali ne može nazad.
Sve je kako treba, zašto je tužna, šta nedostaje… možda malo istinske nje ali onda ne bi bilo ničega… čuje korake iz stana… on je, izgleda, ustao.
Ulazi da ga ponudi kafom.