Neki su muškarci, kao i neke žene, prirodno talentovani za partnerstvo i brak i lako je sa njima živeti… prepoznaju se po načinu na koji počinju dan, kako otvaraju oči, da li se osmehuju ili mršte, laki su… sa drugima se mogu složiti samo retko talentovani za partnerstvo čiji će prekovremeni rad nadomestiti deficit u nekim aspektima onog drugog jer moraće da rade za dvoje, ali – ići će nekako… sa trećima je, pak, život nemoguć ako u njega nisu uključeni vaš psihijatar, lekar, najbolji prijatelj, bilo ko ko će sanirati loša dejstva nesrećnog odnosa sa teškim čovekom… i sva se mudrost uspešne veze sastoji u dobrom odabiru osobe za vezu i ako to uradimo dobro kasnije samo usporavamo, ubrzavamo, točimo gorivo, menjamo gume sa novom sezonom ali putovanje traje lako… ako pogrešimo na početku, tada ne izlazimo iz radionice (psihijatra, lekara, prijateljice), uprkos stalnim popravkama često stojimo na putu, ulazimo u slepe ulice, vozimo u pogrešnom smeru, krpimo i lepimo i na kraju se možda i rešimo da oslobodimo takvog auta.
Da, važna je ljubav, i emocija je važna ali je život dug i pun izazova za koje ljubav često nije dovoljna i zato je na svakom početku, dok još imamo pameti, potrebno razmisliti, ili stomakom osetiti, gde se nalazi naš voljeni… može li sa njim svako, ili možda niko, ili on ima „posebne potrebe“ na koje samo neki mogu uspešno odgovoriti… jesmo li mi ti… ako je od onih najtežih, onih, na primer, koji nikoga, kakav god bio, ne mogu usrećiti, jer su takvi, najčešće posvadjani sa energijom drugog pola, gotovi da nas zamrze onog časa kad izgleda kao da su nas zavoleli, nesposobni da vole ni tihog ni glasnog, ni mirnog ni besnog, ni lepog ni manje lepog onda smo u nemogućoj misiji… a put, svaki pa i onaj u ljubavi, počinje prvim korakom i izborom crvene ili zelene pilule kao u „Matriksu“ nakon koje nema nazad, život poprima odredjeni tok…
Zato treba pametno započinjati i pametno birati želje. Možda nam se i ostvare.