Žena koja sedi preko puta imala je seriju nesretnih  veza nakon kojih je odlučila da je završila sa ljubavlju jer to „nije njena šolja čaja“… i pošto je život delila na periode kada je bila u vezi (duboko nesrećna)  i periode samoće (prazna ali mirna, ne i nesrećna), prošle su godine pre nego što je sebi i dozvolila da, prvo, pomisli na ljubav a potom i da zavoli, ali uz veliki oprez da ne pogreši ponovo… dugo je čekala jer joj je trebalo mnogo vremena da se oporavi  od svega do tada a onda je napravila grešku veću od svih prethodnih… jer predugo je čekala da ne bi opet pogrešila , a onda je pogrešila upravo zato što je toliko dugo  čekala… nije računala na faktor gladi kada dugo ne jedemo i kako smo posle toga proždrljivi i jedemo sve što nam dodje pod ruku… jedemo sve i jedemo mnogo dok nas ne zaboli stomak…  jer ne možes se naspavati za sledećih mesec  dana u nekoliko noći sna  i ne možes se nahraniti sada za sledećih nedelju dana… ne ide to tako… ni sa fiziološkim ni sa emocionalnim potrebama,.. jer svaki takav post je neprirodan i glad će nadjačati  um ma koliko britak bio jer  glad je glad „a zubobolja izjednačava učenog i prostog čoveka“… i ne mogu se stvari (čitaj: potrebe duše i tela ) odlagati  dok se ne pojavi prava osoba,  prava žena ili pravi muškarac… jedino što će se desiti to je da će porasti glad koja će poništiti svako iskustvo i svaki oprez… jer i duša i telo traže da svoje obaveze prema njima izmirujemo redovno i svaki dug naplaćuju s kamatom… kao najgori izvršitelji.