Ako stvarno imate oči da prepoznate lepotu talasa koji se razbijaju na obali… snega na borovima što svetluca na planinskom suncu… lepotu  tišine jutra koje sviće u malom primorskom mestu ( koju razbijaju samo zvuci insekata što se tamo čuju i kamioneta što raznose voće koje će se prodavati tog dana)…

ako stvarno imate oči da vidite  čisto dobro u pogledu  psa… savršenstvo u ukusu jagode i  mirisu ruže…  lepotu u  zvuku trube koji  čini da osećate da lebdite…

ako stvarno imate oči da prepoznate dubinu neba i veličanstvenost oluje… lepotu  dramatičnih tonova  tanga… blagoslov  u ispijanju kafe u tišini sa bliskim čovekom…

ako stvarno imate oči da prepoznate savršenstvo u svetu  iza sve nesavršenosti na prvi pogled…  da vidite  večnost u trenutku… ako imate moć da razumete da je sve kako treba, da će sve doći i  proći a nebo ostati

ali, ako stvarno imate oči da vidite lepotu u svetu oko sebe  i kad izgleda da nema mnogo razloga za to…

ako stvarno imate oči – niko vam ne može  nauditi trajno, ni pogrešni ljudi, ni susreti,  ni loši dani, ni godine jer  videćete lepotu veću od svake nesreće i mudrost iznad svakog bezumlja, prepoznaćete čudo u običnim stvarima i  bićete zahvalni  što imate  takve oči  jer će vas  one čuvati  od dubokog  očaja koji često obuzima one koji nemaju tu sreću.