Zavisnosti… one najteže i one lakše, ali, zavisnosti… od kocke, droge, alkohola, cigareta… od usputnih seksualnih odnosa, toksičnih partnera, kupovine, slatkiša…

Pitala sam, jednom, kolegu, specijalizovanog za bolesti zavisnosti , koji je najkritičniji period kada se čovek “skida” s nečega očekujući da mi kaže – “prvih nedelja, prvih mesec dana”… rekao mi je – nema kritičnog perioda, podjednako je kritičan svaki jer će čovek reći sebi posle godinu, dve apstinencije, “dobar sam bio, eto, znači pobedio sam, mogu da se nagradim”… čašom, cigaretom, fiksom, ruletom… samo jednim posle perioda suše i – bam, gotovo, sav trud, ceo posao… djavo ne poznaje takvu matematiku… ne skida se ni s čega tako što se nešto smanjuje, pa malo, pomalo… ne ide tako… tako se ostaje zavisan ili se zavisnost vraća… mislimo da smo pametniji od djavola, da ćemo ga nadigrati na njegovom terenu, na iskušenju koje je on izmislio, lično… naša pusta arogancija koja se skupo plaća… samo – “all or nothing” je rešenje”, sve, sasvim, bez laskanja sebi da si bio dobar, da, eto,možeš i, obavezno, što dalje, fizički dalje, od predmeta žudnje… “svemu mogu da odolim osim iskušenju”, kaže jedan moj prijatelj, sveštenik inače, znači – stručnjak za iskušenja i tu problematiku, uopšte … fizička distanca je zakon… osnovni, nužan, ali ne i dovoljan uslov…

Teške su zavisnosti jer su neverovatan spoj antidepresiva, anksiolitika, serotonina, kortizola, sreće i nesreće sa krivicom na kraju, kao jagodom na šlagu ili kao overom, kako ko shvata… rolerkoster, “tri u jedan”, ma, “pet u jedan”, zato teško ide s njima… a, najteže je što je čoveku koji se “skida” potrebno da nadje zamenu za objekat svoje žudnje, onu koja će mu davati svo to šarenilo emocija na isto tako kratak i direktan način… bez okolišenja… kroz jednu jedinu akciju… destruktivnu, obožavanu, zapravo, njemu nezamenjivu koja, pak, nešto menja… zamena je password… šta zavisnost menja, čime nju zameniti… koju to potrebu zadovoljava, od čega čuva takva pogubna jer čuva od nečeg pošto je izabrana kao manje zlo, šta daje… neki ljudi su kolekcionari nesreće, i to može da bude dobitak koji se skuplja, crne markice… kocka koja rastura domove, toksični odnosi koji rasturaju ljude, šećer koji rastura pankreas.
Šta to menja vaša zavisnost, šta vam daje, od čega vas čuva takva ružna… i još važnije – čime je zameniti jer boji teškim bojama, ali izgleda da boji beo papir , a ko još voli belu, praznu površinu?