Tatjana Milenković

Oprostiti je teško iz razloga što je bol koji nam je nanet još živ i što je srastao sa mogućnošću oproštaja… ne možemo oprostiti jer ne možemo razdvojiti to dvoje, ne možemo zaboraviti bol… jer boli još uvek i samo sećanje na povredu… i dok god boli teško je oprostiti… […]

Strašno je bolno i strašno oslobadjajuće, kako odlučite da vidite, da mnogo toga zavisi od nas… ima i parče sreće ali to je kao novčic u kolaču – možda ga dobijete a možda ne… niko neće doći da nas spasi i niko nas neće osloboditi… ako čekamo čudo… čuda se […]

Volim Grčku… zemlju, klimu, more, hranu, ljude… Atina ima prelepe muzeje, ušuškane taverne, apoteke i prodavnice suvenira na svakom koraku i… bukvalno, najveći broj stanova u suterenima zgrada od svih zemalja koje sam posetila… svuda, ispod nivoa ulice, vidim tragove ljudskog života u prostoru sa upitnom količinom svetlosti, pod zemljom,,, […]

Velika promena u našem umu, a potom i u našoj realnosti, nastaje kad počnemo da, umesto da mislimo „šta će oni misliti o meni, kako da im izgledam dobro, šta da učinim da im se dopadnem“, budemo ono što jesmo i razmislimo da li će se drugi svidjati nama, da […]

Pre par godina na razgovor je došla lepa, mlada žena, iz gradića na jugu Srbije, nemarno odevena, naduvenih očiju, tamne garderobe, bez šminke, očigledno nezainteresovana za to kako izgleda… kao i svi duboko depresivni ljudi. Žalila se na tugu, plačljivost, gubitak volje za životom. Živela je sa suprugom i detetom. […]

A sve je počelo kao u bajci… sve devojke iz kraljevstva su došle na bal čekajući da se pojavi princ i izabere baš njih. A onda se princ pojavio, bacio pogled na lepu i poštenu i izašao u noć sa zlom i pokvarenom maćehinom ćerkom. Gde je greška? U princu, […]

U Japanu se, i danas, neguje drevna veština “kincugi” kojom se pukotine  na predmetima, vazama, posudama naglašavaju, čine vidljivim i često popunjavaju zlatom. Tako se dobija nov/star predmet koji ima svoju istoriju i dragocen je upravo zbog toga što podseća na proteklo vreme  i predstavlja sponu izmedju prošlog i ovog […]

Kad žena prestane da voli sebe, drugačije se kreće i oblači, loši je ljudi okruže… kad zanemari, prvo svoje potrebe, a onda i izgled… kad postanu tužni i ružni i njena haljina i njene cipele… i kosa… i ugasi joj se sjaj u očima i prestane da bude princeza, što […]

Morate videti plavu boju da bi znali kako ona izgleda – ne mogu vam je objasniti, morate se opeći da znate kako boli opekotina – ne možete to pročitati… kako se bolest leči najbolje znaju izlečeni, kako prestati da pijete – pitajte bivše alkoholičare, najbolje čuvaju oni što su se […]

Za nekoga ko se bavi mojim poslom, nekoga ko pita, ko sluša, ko leči rečima kao vračevi travama… ko spravlja od biranih reči meleme koji pomažu da čovek vidi šta nije video i može šta nije mogao, reći ću jednu jeretičku misao – reči su precenjena kategorija. Neko je rekao […]

Older posts Newer posts

© 2026 Tanjin Blog