Tatjana Milenković

Patnja zbog neuzvraćene ljubavi samo je posledica fokusa koji smo nesrećno prebacili sa sebe na nekog drugog i voleći njega ili iluziju o njemu dozvolili da zaboravimo sebe… da smo sebi najvažniji i da to nije sebičnost već početak svakog zdravog odnosa i ljubavi… jer nema zdrave ljubavi ako nije […]

Postoji u psihološkom savetovanju jedan trenutak, dragocen, kad se, neprimetno, oko vas i čoveka s kojim razgovarate formira krug…  balon u kome postojite samo on i vi, jedan na jedan, oči u oči, u iskrenom i autentičnom ljudskom dijalogu… kad vas čovek preko puta vas razume i vi razumete njega […]

Jednog dana ostavićeš sve knjige koje kompulsivno čitaš tražeći odgovore na pitanja svoje duše… svaka će te knjiga, svaki mudar tekst približiti odgovorima za kojima tragaš ali ih tamo nećeš naći… i bežaćeš od odgovora tražeći ih  dok ih ne potražiš na pravom mestu, ili dok oni ne potraže tebe […]

Ima tako žena, divljih i neobuzdanih, teške naravi i mračne duše u kojoj obitavaju skriveni demoni… žena nesposobnih da vole i traju, satkanih od odlazaka i povrataka jer trajnost nisu naučile, od drame… onih koje umeju da nepogrešivo unose nesreću u mirne živote ljudi koji im se približe, kao prijateljicama, […]

  Stalno se i ponovo uveravam koliko često ljudi koji imaju psihički problem ne žele da se izleče… žele  samo da se leče i da to traje i da sebi i onima oko sebe pokažu da se leče… dok zadržavaju svoje teške odnose sa roditeljima, partnerima, dok žrtvuju svoje telesno […]

U novoj situaciji koja liči na prošlu, prethodno doživljenu, mi se, ako smo imali loše iskustvo i iskusili smo bol, plašimo da se ne bol ne ponovi i strepimo  jer se sećamo šta smo doživeli… a treba se setiti da smo preživeli i ostaviti prošlo u prošlosti, fokusirati se na […]

Ne volim „bogomoljke“, one zene što su redovno u crkvi, obavezno zabradjene, odmah kod vrata kad se udje u crkvu. One što budnim okom kontrolišu moral i vrlinu nas koji ulazimo, glasno nas podsećajući gde da stanemo kao da im je to dužnost. Pravoslavni fundamentalisti koji se ponašaju kao da […]

Oči deteta, oči ubice, oči zavodnice, oči grešnika, oči starca što na planini daleko od sveta čuva svoje stado, oči čoveka koji je izgubio nadu, oči zlostavljača, oči žrtve, oči inspektora u policiji, oči zaljubljenog… “Oči su ogledalo duše”… i predjene životne kilometraže, rekla bih…  i kad mislimo da su […]

Posle burnih vremena  prirodno je poželeti  mir… odsustvo svakog uzbudjenja jer je i pozitivno uzbudjenje nemir koji izvodi iz tako potrebne ravnoteže… mir sa odsustvom svakog   dešavanja jer se ne zna koje bi moglo biti prejako zato je bolje bez ijednog.. Posle burnih vremena drugačije teče vreme, usporava se misao […]

Starica sa sela, ozbiljno bolesna, leži u gradskoj bolnici. Boji se, uznemirena je, ne razume preteći   bolan proces u njenom telu koji je razjeda. Ne razume jutarnje lupkanje u radijatorima kad se zagrevaju, reči lekara, komentare sestara. Prvih dana njeni sinovi ne dolaze. Zauzeti su, žene ih zaustavljaju, „uvek ti […]

Older posts Newer posts

© 2026 Tanjin Blog