Tanjin Blog

Tatjana Milenković

Crna ovca u porodici je onaj član porodice u kome je kontejniran sav nesvestan potisnut porodični sadržaj… crna ovca je crna jer je pokupila svo crnilo belih ovaca i učinila ga transparentnim a najviše unutrašnjeg crnila imaju najbelje ovce… crna ovca je pokazala svu neautentičnost belih ovaca iz svoje porodice, […]

Razgovarala sam danas, treći ili četvrti put, na poslu sa ženom u nekim zrelim godinama koja se sa svakim našim razgovorom sve više smanjivala, do svoje realne mere, dok od arogancije i besa koji su iz nje prelivali, od ljutnje što je nasilno podvrgnuta testiranju i proceni (ko se samo […]

“Za mene se samo takvi/takve lepe”… koliko sam to puta čula kad bi mi neko opisivao, žaleći se, tip partnera sa kojim, uvek nekako, završi u vezi… a lepi, ružni, pametni, glupi, agresivni, miroljubivi, lažljivi, pošteni, manipulatori, dobrice, sve vrste ljudi su na ulici i možemo završiti sa svakim od […]

Postoji tako u životima nekih ljudi trenutak kad počnu da nezadrživo srljaju u propast… jedna tačka u vremenu koju niko nije uočio, ponajmanje oni sami, sitna naprslina na porcelanu koju niko nije primetio dok mu se šolja nije raspala u rukama… trenutak kad čovek krene da pravi krupne greške u […]

“Neverovatno… bio je dete iz dobre kuće“… šta znači to da je neko iz dobre kuće… da li to znači da su mu roditelji bogati, ili ugledni, ili samo da su neupadljivi, obični ljudi? Bogatstvo je bogatstvo i nema veze sa tim kakav je neko čovek i kakvu decu podiže… […]

Šetajući maločas sa psom do mene je doprlo urlanje nekog mladjeg muškarca nekoj ženi u telefon u kojem joj je poručio da neće moći tako, da ga se neće lako otarasiti… gledam ga: ljutit, nesvestan da viče na poljani, tetoviran, kratko šišan, besan… katastrofa u najavi… i ponovo snažno osećam […]

Nije sve što liči na demenciju u starosti demencija… nekad je realnost u kojoj star čovek živi nepodnošljiva… neki stari ljudi, prosto, nemaju kapacitet da iznesu razvod dece, tužbe oko podele imovine, smrt supružnika, odlazak unuka… i prosto odustanu od života… odu negde u svoj svet, duboko, unutra, nedostupni za […]

Opasna je iluzija da možemo menjati ljude… naivno verovati da ćemo dobrotom popraviti lošeg, beskonačnom ljubavlju izazvati ljubav, razumom urazumiti iracionalnog… prljava voda će uvek zamutiti čistu nikada čista neće izbistriti prljavu… i ako se približimo vatri ona će uvek nas opeći, neće je naše prisustvo ugasiti… zato treba pažljivo […]

Danas sam jednog čoveka koji trideset poslednjih godina boluje od psihoze pitala kako ste… rekao je „dobro“ … odsutno, ravno, prazno kakvim ga je načinila hronična forma najteže bolesti… rekao je „dobro“, a ja sam videla smrznutu površinu deliblatske peščare u suton meseca decembra, prazan predeo bez boje i zvuka… […]

“Zašto mi je to uradio, zašto me slagao, zašto me ostavio, zašto ga nema“… zašto, zašto, zašto… nemoguće je nekom kome se preživljavanje svodi na pokušaj da sebi objasni zašto je neko otišao od njega, reći da ne treba to da radi, jer nikada ne može pogoditi razlog… svi kojih […]

Older posts Newer posts

© 2025 Tanjin Blog