Tanjin Blog

Tatjana Milenković

Svim anksioznim ljudima na znanje… imam za vas jednu lošu i jednu dobru vest… anksioznost se, kao što znate, vraća… al to je zato što dolazi odnekud gde je otišla, znači da odlazi… i u tom njenom ćudljivom ponašanju proći će vam jedan deo života… dobro je znati, dobro je […]

Kad roditelj ostavi dete, ma koji da je razlog… kad odustane od njega, kad ga zaboravi ili nikad ne prihvati, kad je samo probao da mu bude roditelj ili nije ni to, kad se umori od toga da bude otac, da bude majka i poželi samo da opet bude slobodan… […]

… I zaboraviće dete uvrede koje mu je nezgrapan roditelj naneo, i zaboraviće možda kazne koje nije zaslužilo a stigle su ga jer je neko imao loš dan, i zaboraviće samoću u kojoj je osećalo da živi i što nikog nije bilo tu kad treba, i zaboraviće nepravdu jer tako […]

Osećaj krivice… neobična je to biljčica… tanušnog stabla a snažnog korena… raste gde hoće, najčešće tamo gde ne bi trebalo i teško ju je iščupati… često krivicu ne osećaju krivi a osećaju je oni koji ne bi trebalo zato što krivica nije do dela nego do čoveka… krivica ide iz […]

Prepoznajem ih odmah kad udju… divlje, zakopčane ljude… ljute ili svedene, opake ili mirne ali nepotkupljive… one što su sve videli i svuda bili, svašta prošli, doživeli i preživeli… što su sve saznali na najteži način i nije im više do znanja… a nije da su to hteli, i nije […]

Ima tako ljudi koji, bilo da dolaze kod profesionalnih pomagača, bilo da se žale prijateljima, zapravo ne žele da im se pomogne… oni samo, koliko god paradoksalno to izgledalo, imaju potrebu da, iznova i iznova, pred nas prostiru punu vreću svojih nesrećnih uspomena i iskustava koja sa svakim novim danom […]

Priča mi, ovih dana, jedna devojka kako je živeći i studirajući sama u inostranstvu, negde na zapadu koji tako primamljivo izgleda nama na Balkanu, a bivajući pritom do bola sama i prepuštena tome da se snadje kako zna i ume, upala u kandže nekog new age pokreta pa je, sve […]

Tuga nisu reči… i bol nisu reči… one su to na kraju, u onom delu kad ih delimo sa drugima… tuga i bol su, kao i radost, stanje, energija, velika voda, bistra ili mutna ali, kao reka… i one moraju da teku i isteku iz čoveka i poteku van… i […]

Žali se skoro jedna žena na svog supruga kako je „dobar za druge ali loš za sebe“… socijalno poželjan opis odrasle osobe, dobričine s kojim bi svi želeli da imaju posla jer bi im on u svakom poslu dao pravo prvenstva… vidim ga kao dete koje su naučili da su […]

Dolazila je, pre nekoliko godina, stidljiva, mlada žena inženjer uvek obučena u staromodne bluze i dugačke suknje koje je pritom stalno, gotovo kao tik, povlačila preko kolena dok priča iako su bile više nego čedne dužine i sasvim su joj pokrivale kolena… i uvek bi me sramežljivo, i skoro izvinjavajući […]

Older posts Newer posts

© 2025 Tanjin Blog