Seksualnost… od parenja do vodjenja ljubavi… od porno filmova, seksualnih pomagala, silikonskih grudi do Romea i Julije… od seksa utroje, lutki na naduvavanje, bordela sa brokatnim zavesama do onog “uzimam za ceo život“… od klozetske umetnosti sa naslikanim genitalijama do onog kad tonemo u druge oči kao u sopstvenu smrtnost… od seksa za jednu noć do ljubavi za ceo život… od „kombinacije“ do čaše vode kad trajemo svoje zadnje dane.
Negde mi se čini da se najveći deo onoga što ljubavlju zovemo odvija u nekoj srednjoj zoni izmedju ovih krajnosti… da se volimo, ženimo i udajemo prevazišavši onaj prvi, brutalni, nagonski deo ali često ne dospevši nikad do onih zadnjih očiju koje su baš naše… da se umorimo tražeći ili, pak, nikad i ne pomisleći na pravu kombinaciju tela i duše koja je baš po našoj meri… jer, pošteno – nije nam to svima ni potrebno.
Dok živimo „kao da“ prijateljstva, igramo se roditeljstva, površni gradimo površne odnose pa smo i u ljubavi, najčešće, negde izmedju čiste seksualnosti i pravog predavanja… pa se se rastajemo jer je nečeg zafalilo… telesnog zanosa ili duševne bliskosti… i idemo dalje tražeći neku svoju savršeniju drugu polovinu… i sami nesavršeni, nesposobni za to što mislimo da želimo, nesposobni za istinsku ljubav kao i istinsko prijateljstvo, često ni za pravo roditeljstvo, nepoznati sebi samima, neautentični i neiskreni pred svojim likom u ogledalu.
Jer to što je naše ne možemo ostaviti, kao ni ono nas… i ako možemo – nikada nije bilo naše i mi njegovi… i samo smo se igrali i zaigrali neke iluzuje, možda i decu dobivši pritom… bez da smo poznavali onog kog smo voleli, bez da smo voleli onog kog smo ljubili.